Dvadeset devetog februara 1996. godine zvanično je završena opsada Sarajeva od srpskog agresora.

Opsada grada Sarajeva je bila skoro četverogodišnja blokada Sarajeva za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Opsada je počela zauzimanjem međunarodnog aerodroma od JNA u noći sa 4. na 5. april 1992. godine.

Sarajevska je opsada, sa 1425 dana, jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. Nakon "berlinskog zračnog mosta", ovo je bio "najduži" zračni most u historiji svjetskog zrakoplovstva. Za vrijeme njegovog "trajanja" na aerodrom je sletjelo i sa njega uzletjelo preko deset hiljada aviona koji su dopremali humanitarnu pomoć, snage UN-a i odvozili ranjene civile na liječenje. Sam zračni most, prema podacima UNHCR-a, nije bio dovoljan za dopremu hrane stanovništvu BiH. Ali ako se o sigurnosti bilo čega moglo uopće govoriti, pokazao se kao najsigurniji. Dok su konvoji stajali, zaustavljeni nesporazumima sa komandirima na terenu, sukobima, ili vremenskim uslovima, na sarajevski aerodrom dnevno je slijetalo u prosjeku 20-25 aviona, što znači deset tona hrane po svakom letu.

Devedeset posto pomoći Sarajevu stizalo je upravo vazdušnim putem. Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice.

U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine. Strašan primjer je masakr na otvorenoj tržnici Markale kada su u februaru 1994. godine granate, ispaljene sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni, pogodile masu ljudi i uzele život 68 Sarajlija. Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno.