Ukrajinske vlasti i pravosudne institucije ove zemlje u vihoru rata stavile su fokus na podizanje optužnica, čak i u stvarnosti u kojoj nemaju skoro pa nikakav pristup osumnjičenim i optuženim osobama. Zbog toga se danas u Ukrajini vodi više od hiljadu suđenja za ratne zločine u odsustvu. Posebna pažnja obraća se na plaćenike, one za koje se može reći da nisu ni borci, tako Rusija tvrdi, ali njih čeka krivična odgovornost!

Zašto ovo pišem? Odgovor je prosto nevjerovatan, jer s obzirom da mnogi situaciju u Ukrajini porede sa Bosnom i Hercegovinom onda bi se valjalo i u ovom segmentu izvršiti poređenje. Kako su prošli plaćenici u BiH, tačnije vojnici po ugovoru koji sada mahom svjedoče u slučajevima protiv pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH , a koje progoni Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Analogija kaže da su oni heroji, neki istinoljubci i pravednici, a zapravo su bili plaćeni vojnici-ubice.

Da potpuno shvatimo paradoks situacije opet ćemo u Ukrajinu. Zamislimo sada da se umjesto protiv ruskih vojnika i plaćenika u Ukrajini vode procesi protiv ukrajinskih vojnika, da ih progoni država koju oni brane, piše novinska agencija Patria.

Upravo to radi Tužilaštvo BiH i glavni tužilac Milanko Kajganić. Ističem njega, jer je on supotpisnik srmane optužnice u slučaju Dobrovoljačka, gdje su svjedoci mahom plaćenici. Tako je Tužilaštvo BiH kao svjedoka istaklo Danila Beribaku, odlikovanog pripadnika Vojske Rs-a koji je svjedočio da je u maju 1992. godine bio vojnik po ugovoru – plaćenik, smješten u kasarni Viktor Bubanj.

Nije ga pitalo Tužilaštvo šta je radio 2. maja u Sarajevu, nije jer ih ne zanima snajperisanje po gradu, napadi, granatiranje. Njima je cilj progon najvišeg političkog, vojnog I policijskog vrha Republike BiH. U Dobrovoljačkoj niti jednom riječju nije spomenut 2. maj. dan koji je prethodio 3. maju. Sudsko vijeće koje sudi u ovom slučaju dopustilo je, naravno, odbranama da izađu iz okvira optuženja, jer 3. maj nije pao s neba, nego je reakcija na sve prethodno, u šta su uključene žestoke borbe srpskih snaga, granatiranje Sarajeva...I umjesto istraga o tome, plaćenici svjedoče protiv branioca. Paradoks, ali je to tako.

Inače, kolona JNA kako je naziva Tužilaštvo bila je sačinjena od 10 posto mladih vojnika i 90 posto oficira, podofiira i vojnika po ugovoru koji u itekako bili svjesni da JNA od 27. aprila 1992. godine ne postoji! Oni su svojevoljno prihvatili da budu produžena ruka velikosprske politike koja je izvršila agresiju na BiH.

„Pucao sam po zgradi Elektroprivrede, odgovarajući na pucnjavu, a na Skenderiji, koliko sam vidio, bilo je uništeno jedno vojno vozilo i gorio je tramvaj. Pred komandu Druge vojne oblasti smo stigli i ja sam ostao u vozilu. Počela je pucnjava iz pravca džamije, te sam uzvratio rafalom“, kazat će Beribaka pred Sudom.

On nije optužen za ovo. Tužilaštvo BiH Elektroprivredu i civile očito smatra legitimnim vojnim ciljem, a kolonu JNA civilima!

U slučaju Čemerno tužilac Vladimir Simović traži za tri svjedoka svjedočenje putem video veze. A, radi se o komandirima artiljerijskih jedinica i ključnim svjedocima, a ranije su bili pod istragom, jer akcija Čemerno je napravljena zbog nesnosnog granatiranja Visokog, Breze, Ilijaša, Kaknja i rubnih dijelova Sarajeva, a akteri tih dešavanja odavno su u Srbiji. I umjesto da se oni optuže, žele da svjedoče video linkom protiv pripadnika Armije RBiH, koji su u toj akciji uništili haubice!

A, pripadnici Armije RBiH osim vlastite zemlje koja ih progoni suočeni su i sa kontinuiranim srbijanskim progonom. Od Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, preko Ilije Jurišića, do Mirsada Salkića, Huseina Mujanovića, Edina Vranja…i inih drugih. Znate li koliko pripadnika Armije strepi na granici sa Srbijom, dok razni zločinci mirno spavaju u toj istoj zemlji, koja ima produženu ruku u Tužilaštvu bih. Onom koje je zaboravilo na Hašku A listu I masovno podiže optužnice protiv pripadnika jedine legalne vojske Armije RBiH.

Svaka ta optužnica rezultat je političkih motivacija koje za cilj imaju izjednačavanje krivice za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. I najtužnije od svega jeste što to svi mirno posmatarmo!