U Srbiji, zemlji u kojoj se rehabilitiraju četnički zločinci i na čijim se zgradama nekažnjeno oslikavaju murali presuđenih ratnih zločinaca, ali zato u zatvor idu oni koji te murale gađaju jajima, još uvijek postoji glas razuma.

Riječ je o grupi intelektualaca i antifašista okupljenih u Nezavisno društvo novinara Vojvodine, koji dižu glas protiv svakog oblika fašizma u toj zemlji, a zauzvrat dobivaju monstruozne prijetnje smrću i upozorenja da će ih progutati mrak.

Sramne su, ali i monstruozne prijetnje smrću upućene novosadskom profesoru Dinku Gruhonjiću koji je sa svojom ekipom iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine otvoreno progovorio o fašizmu koje već više od 30 godina vlada u Srbiji. Podcrtavaju da je u autonomnoj pokrajini Vojvodini na djelu dosrbljavanje te kako je Novi sad mjesto na kojem marširaju povampirene četničko-ljotićevske horde.

Nakon toga su se radikali i neofašisti u susjedstvu propeli na stražnje noge te su se, prvo medijski, a kasnije i verbalno, na društvenim mrežama, obrušili na novosadske antifašiste.

Jedan od onih koji su etiketirali profesora Dinka Gruhonjića, Anu Lalić i ekipu Nezavisnog društva novinara Vojvodine je i profesor Slobodan Antolić iz Andrićevog instituta, inače poznati zaštitnik lika i djela ruskog predsjednika Vladimira Putina i svekolikog srpstva.

U hajci na Gruhonjića i ekipu novosadskih antifašista uključio se i bivši sarajevski „zaštitnik“ građanskih i ljudskih prava Vuk Bačanović, danas plaćenik pročetničkih medija u susjedstvu, koji je svojim huškačkim tesktom u Žurnalu također nacrtao metu na čelu Gruhonjiću i njegovim kolegama, zamislite, braneći Srbiju od njezinih građana koji kritički progovaraju o rak-rani društva koje je odavno dotaknulo dno.

Ilustracija u opskurom Žurnalu za huškački tekst bivšeg sarajlije Vuka Bačanovića.

Uslijedile su salve uvreda, prijetnji smrću, monstruozne poruke na društvenim mrežama, a ovo su samo neke od njih.

UPOZORAVAMO NA UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ!

Kontaktirali smo profesora Gruhonjića koji je za „Slobodnu Bosnu“ otkrio kada su počeli sumanuti i brutalni napadi i što je ono što je posebno iziritiralo neofašiste i ljubitelje četničke fašističke ideologije u susjedstvu.

Nije ovo prvi put da stižu prijetnje od strane rigidnih desnih nacionalista i fašista. No, čini se da su ovoga puta u izljevu mržnje i nasrtajima i prijetnjama otišli korak dalje?

-Iskreno, najveći problem je u tome što ne znam da li mogu naslutiti i osjetiti kada će crvena linija biti pređena. To jest, kada će nasilje i prijetnje iz virtualne kanalizacije preći u okrutnu stvarnost pa će ovakve poput mene početi i fizički napadati i – što da ne – uz likovanje likvidirati. Kada će sa lutke Andreja Nikolaidisa preći na pravog Andreja. S druge strane, moram se čuvati paranoje, jer sam jednom prošao kroz to iskustvo, i to je zastrašujuće. Najčešće, to im i jeste cilj i najjeftinija udbaška metoda: da vas ubace u paranoju i tako vas blokiraju. A kad ste u paranoji, ne možete uraditi ništa pametno i korisno.

Od kada traje haranga na članove NDNV-a. Jeste li ove posljednje prijetnje prijavili policiji?

-Haranga traje oduvijek, prijetnje policiji takođe prijavljujemo oduvijek, ali slaba vajda. A ako nadležni organi ne rješavaju slučajeve prijetnji smrću novinarima, oni svojim nečinjenjem prenose poruku sa samog vrha države: sezona lova na novinare ostaje otvorena!

Koliko se u medijima u Srbiji i Vojvodini zna za ove napade i prijetnje smrću novinarima?

-Zna se u ono malo medija koji nisu prorežimski. Zna se i zahvaljujući društvenim mrežama. Tamo nam prijetnje stižu najčešće, ali nas tamo i ljudi brane najčešće. U režimskim medijima nas samo po zlu pominju i kače naše fotografije. Pa ako zatreba, da horde znaju koga treba prvog zatući.

Što mislite da je bio okidač za ovako nešto. Što je one koji stoje iza svega posebno zaboljelo u vašim istupima?

-Ja sam okidač sam po sebi, jer sam odavno na spisku dežurnih krivaca, domaćih izdajnika i stranih plaćenika, još iz Miloševićevih vremena, bezmalo cijelih 30 godina. Ponekad imam utisak da oni onda idu po tom spisku i izvlače nas iz šešira. Koga smo ono imali danas? Aha, evo ga Dinko, ili Sabahudin, kako su me nazvali još prije 20 godina. Pa sam ih ja sad podsjetio da nije bilo potrebe da mi izmišljaju ime, mada nemam ništa protiv Sabahudina, jer je i Sabahudinu često nadimak Dino, kao što i mene najbliži zovu Dino. Ali, Dinko je nekako očitije, pa sam im skrenuo pažnju da se upravnik Jasenovca zvao Dinko Šakić i da nema potrebe da izmišljaj Sabahudina, kad već imaju “zicer”. Moje autoironiziranje su, oni, naravno interpretirali tako što su mi izmontirali video sa moga prošlogodišnjeg izlaganja u Dubrovniku, pa je ispalo da mi je drago što se zovem isto kao Dinko Šakić, komandant Jasenovca. Nemam uopšte potrebu objašnjavati pokvarenjacima i budalama šta sam rekao, eno im bespuća interneta pa nek traže po fejsbuku, nije teško pronaći. Dakle, nastaviću jebati sve po spisku i ustašama i četnicima i svoj toj koljačkoj bagri, jer sam bio i ostao antifašista iz ponosne partizanske porodice.

BAZDI NA BAZDULJA

Ali me sve više čude ovi takozvani naši, od kojih su me neki pitali da li sam zaista rekao to što se vidjelo i čulo na izmontiranom videu. Da ne povjeruješ! Nakon 35 godina bjesomučne fašističke ratne propagande, oni i dalje vjeruju Vučiću! Dakle, njegov eksperiment naživo je uspio: velika većina ljudi u Srbiji, a bogme i u regiji, se “povučićila”. Kolega Bursać i ja smo te ko fol “naše” mislim ispravno u jednom zajedničkom tekstu nazvali “domobranima”. Stvarno ih je tuga gledati, i one iz Zagreba, i one iz Beograda, i one iz Sarajeva, i one iz Podgorice, i one iz Novog Sada koji polako ali sigurno sa nekakvih “lijevih” pozicija klize u kolaboraciju sa, najviše, velikosrpskim i, manje, velikohrvatskim nacionalistima, a neki su već odavno skliznuli u tu septičku jamu. Neki kao korisne budale, neki za litru vinjaka, neki za 100 grama sujete, neki zato što su klošari pod krinkom – na primjer – aktivista, umjetnika i novinara, neki zato što su pokvarenjaci, neki za sigurnu tezgu, a poneki i za ozbiljnu lovu.

Kakvi su to ljudi koji stoje iza ovakvih gnusnih poruka? Vidimo da je među inima i nekadašnji borac za građanska i ljudska prava Vuk Bačanović!? 

-Nisam imao prilike upoznati osobu po tom imenu. Da nije u pitanju neki kandidat za novog Muharema Bazdulja?

Ti napadi su uglavnom organizovani sa vrha ili iz “duboke države”, ništa tu nije slučajno i nema tu entuzijazma. Doduše, svi oni imaju jednu zajedničku stvar: nacionalisti su. A što se nacionalista tiče, a takvih je u Srbiji više nego ubjedljiva većina, valja uspostaviti jednu važnu distinkciju: postoje Srbi a postoje i Srbovanji. Srbi su pripadnici jedne nacije, a Srbovanji su oni koji žive od srbovanja. Dakle, ne treba miješati srpstvo i srbovanjstvo. I među Srbovanjima ima, slično kao i među domobranima, korisnih budala, onih koji to rade za litru vinjaka, ali i onih koji su se zahvaljujući srbovanju na kostima žrtava obogatili. Ovi posljednji će učiniti sve da im to bogatstvo ostane, a korisne budale i ovi na vinjaku će im u tome poslušno sekundirati, neko iz srbovanjskog uvjerenja, a neko da obezbjedi sebi čašicu, kazao je Gruhonjić.

(M.I.)