Bivši logoraši i građani Mostara danas su po ko zna koji put zaustavljeni u pokušaju da polože cvijeće i odaju počast žrtvama logora Heliodrom. Na tom prostoru sada egzistira kampus Sveučilišta u Mostaru.

Zastupnik DF-a u Parlamentu FBiH Sanel Kajan objavio je fotografije sa mjesta događaja. 

"Sveučilište u Mostaru još jednom je pokazalo da je riječ o ustanovi koja je sramota za visoko obrazovanje. Sveučilište u Mostaru je podla i zlobna ustanova, čija uprava godinama spriječava žrtve da polože cvijeće na mjesto gdje ih je tzv HVO zatočio u koncentracioni logor, mučio i ubijao. Poslali su zaštitarsku službu da slučajno neko ne bi prošao i položio cvijet ispred mučilišta Heliodroma. Zaključali su nam kapiju, a studenti su se smijali i urlikali: "Balije" i "HVO"!", objavio je Kajan.

Amer Đulić, predsjednik logoraša Stolac, inače i maloljetni zatvorenik logora “Heliodrom”, koji je prije dolaska u taj logor boravio u njih tri – Koštana bolnica, Dretelj i Gabela, u logorima je proveo 233 dana.

"Ovaj je logor bio poseban po tome što se svakodnevno ginulo i odvodilo ljude koji se nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde krenu tri kamiona, a da se vrati samo jedan. Jedan dio ljudi pogine, jedan bude ranjen, jedan pobjegne i slično. Jednostavno, vrlo mali broj ljudi bi se vraćao", naglasio je Đulić na prošlogodišnjem obilježavanju zatvaranja zloglasnog logora.

Cilj logoraša je da na ovom mjestu postave spomen-ploču u znak sjećanja na sve ono što se na Heliodromu događalo, no nije im dopušteno čak ni polaganje cvijeća i odavanje počasti žrtvama na ovoj lokaciji.

Podsjećamo, Heliodrom je u vremenu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu bio sabirni logor takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosna.

Prema optužnici Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), pripadnici HVO-a počeli su držati muškarce bošnjačke nacionalnosti u logoru od 1993. do aprila 1994. godine, a prethodno su uhapšene stotine civila koji su živjeli u zapadnom dijelu grada.

Stanje u logoru bilo je katastrofalno. Zatvorenici su svakodnevno psihički i fizički maltretirani, stražari su ih tukli, a zabilježeni su i slučajevi kada su psi čuvari puštani na neke od njih.

Pojedini zatvorenici odvođeni su u grad kako bi vršili prisilni rad poput kopanja rovova, gradnje vojnih utvrda ili skupljanja tijela mrtvih vojnika HVO-a.

U najtežim slučajevima, bili su prisiljeni hodati ispred snaga HVO-a, kao živi štit.

Prema podacima Udruženja logoraša Mostar, kroz logore tzv. Herceg-Bosne - Heliodrom, Dretelj, Gabela, Široki Brijeg i druge, prošlo je preko 20.000 nedužnih muškaraca, žena i djece.

Veliki broj ih je ubijen ili ranjen, a još uvijek se traga za 50 logoraša koji se vode kao nestali.

Haški sud je u novembru 2017. pravomoćno osudio čelnike takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora, čime je potvrđena prvostepena presuda iz 2013. godine.

Kroz logor na Heliodromu u Mostaru prošlo je preko 10 hiljada građana Mostara.

Prema nekim podacima, u logoru Heliodrom su ubijene 54 osobe i preko 170 ih je ranjeno, te se preko 50 osoba vode kao nestalo.

Podsjećamo, uz finansijsku podršku Hrvatske, planirana je izgradnja Muzeja HVO-a na prostoru zatočenja i mučenja preko 10.000 stanovnika grada Mostar, Hercegovine i Bosne i Hercegovine 1993. i 1994. godine.