Zanimljivo je u posljednje vrijeme da jesu jaki disonantni tonovi i da se Vašington drži Ustava i zakona Bosne i Hercegovine, sa težnjom da BiH postane građanska, multietnička država, dok se Brisel drži svoje agende koja je na fonu populizma - dajte šta damo pa makar Bosna bila cijela iz tri dijela, kazao je za N1 kolumnista i novinar Dragan Bursać.

Trebamo li biti euforični i slaviti, treba li se čestitati građanima jučerašnje “zeleno svjetlo” iz Brisela?

Čestitam građanima Bosne i Hercegovine koji su na svojim leđima i glavama izdržali da bi dobili to zeleno svjetlo. Čestitao bih i prijateljima BiH poput Tanje Fajon, ali što se tiče političara nema razloga da im se čestita. Oni nisu nešto pretjerano zaslužni, ni raniji, a ni ovi sada.

Kako komentarišete ovo svojatanje političara, odnosno sada svako priča kako su baš oni zaslužni za početak ovog procesa, pa Dodik kaže da je SNSD lokomotiva EU puta, Čović opet kaže da to bez HDZ-a ništa ne bi bilo moguće, “Trojka” opet vodu na svoj mlin?

Na rubu sam smijeha kada govorimo o njihovim zaslugama, pogotovo tandem Dodik-Čović koji zdušno rade da makar ustavno ne bude Bosne i Hercegovine, a pogotovo Dodik koji očima ne može vidjeti EU i NATO. Građanima je potpuno jasno da sve te političke garniture ne zaslužuju aplauze. Od famoznih 14 prioriteta smanjeno je na četiri, pa onda na tri i na kraju jedva je jedan i po usvojen.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović tvrdi da bez hrvatskog premijera Andreja Plenkovića ne bi bilo evropskog puta BiH? Da li je to zaista tako?

Mislim da u Hrvatskoj imamo prijatelje, ali kada govorimo o tandemu Plenković-Milanović ne bih se zakleo da su prijatelji.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović rekao je da njegovo zalaganje za Hrvate u BiH tek slijedi. Sa druge strane, on prijeti blokadom EU puta Bosne i Hercegovine ukoliko se ne izmjeni Izborni zakon. Kako komentarišete ovu izjavu?

Znajući Milanović i njegov temperament bojim se da će tu biti svačega, ali ničega pametnog. I da neće biti konstruktivnih prijedloga. Znamo da su njegovi istupi bili, blago rečeno, rasistički prema BiH. Ako bude u poziciji moći i uspije mu lov na premijersku fotelju svega ćemo se nagledati.

To je čovjek koji sanja one stvari koje Vućič radi, koje rade autokrate. Hoću da vjerujem da je Ustav Hrvatske iznad svakog građanina, pa tako i predsjednika koji kad mu se ćefne hoće da se šalta na poziciju premijera.

Dijelite li mišljenje predsjednice EK-a Ursule von der Leyen da je u posljednjih godinu dana urađeno više nego u proteklih deset?

Sasvim sigurno smo napravili mnogo više nego prethodnih deset godina kada je bilo nula. Prije ništa nije napravljeno i sada jeste više, ali to je 0,0001…

Šta nam sad slijedi nakon otvaranja pregovora? Kako će se dogovoriti o Izbornom zakonu, zakonu o sudovima, Ustavnom sudu?

Sada se povlači ručna i ide se unazad, žargonski rečeno – u rikverc. Već se priča o tome da se članovi Predsjedništva BiH biraju po sistemu većinski Srbin, Hrvat ili Bošnjak – kako se to odredi. Bojim se da će i ovo formalno što je dogovoreno, da bi dobili zeleno svjetlo, sada ići unazad. Vidite da Dodik opret prijeti secesijom.

Kako komantarišete ove disonantne tonove između Vašingtona i Brisela vezano za BiH? Brisel kaže da, kakav god bio, Dodik isporučuje ono što se traži, a Vašington kaže da je lider SNSD-a potencijalna prijetnja bezbjednosni cijele zemlje i potencijalni uzrok sukoba?

Zanimljivo je u posljednje vrijeme da jesu jaki disonantni tonovi i da se Vašington drži Ustava i zakona Bosne i Hercegovine, sa težnjom da BiH postane građanska, multietnička država, dok se Brisel drži svoje agende koja je na fonu populizma – dajte šta damo pa makar Bosna bila cijela iz tri dijela. Vidjeli smo rascjep na Laktaškom dogovoru kada je Vašington kazao stop.