Abdulah Sidran, pisac i scenarista koji se proslavio u svijetu filmovima „Sjećaš li se Dolly Bell“ i „Otac na službenom putu“, dobitnik nagrade Slobode PEN centra Francuske za knjigu poezije "Sarajevski tabut", član Akademije nauka i umjetnosti BiH, i jedan od najvažnijih i najpoštvanijih stvaralaca u ovdašnjoj kulturi, preminuo je jučer u Sarajevu u 80. godini života, poslije duge i teške bolesti.

Od divnog umjetnika, gospodina i skromnog čovjeka koji je svojim djelima i ličnošću u nizu decenija obasjavao ovaj naš prostor, u medijima i na društvenim mrežama s velikim respektom opraštaju se njegove brojne kolege iz regiona, stvaraoci koji su sarađivali s njim.

Režiser Kokan Mladenović “prenio“ je na scenu dva izuzetna Sidranova djela, „Otac na službenom putu“ i „Sjećaš li se Dolly Bell“, a kako ističe za Danas, sa Sidranom se dvojako družio.

“Prvi put 2012, kad sam kao upravnik Ateljea 212 producirao predstavu ‘Otac na službenom putu’ u režiji Olivera Frljića, i ta fantastična premijera i predstava bila je njegov veliki povratak u Beograd nakon ratova i užasa koji su ovdje desili devedesetih godina”, kaže Mladenović za Danas o predstavi koja je na festivalima u regionu osvojila više od trideset nagrada.

“Njegov boravak u Beogradu je meni bio jako značajan, u toj sezoni koja se zvala Ex ex Jugoslavija, a onda sam kao reditelj imao sreću da radim njegov roman ‘Sjećaš li se Doli Bel’. To je ‘Amarkord’ naše mladosti i jedna Sidranova veličanstvena posveta i Sarajevu i Jugoslaviji toga vremena. Moj profesor Miroslav Belović uvijek je govorio da je reditelj pjesnik scene, pa je onda meni bilo sjajno da se to Sidranovo pjesničko osjećanje svijeta koje je u literaturi i u scenarijima imao, i te pjesničke metafore doživljavaju tako potentno i na sceni”, ističe jedan od vodećih i angažovanijih reditelja regiona.

Predstavu “Sjećaš li se Dolly Bell” režirao je 2019. u sarajevskom Kamernom teatru 55, ona je i dalje živa na sceni, osvojila je blizu četrdset nagrada na festivalima, a na premijeri u Beogradu, 2020. u Teatru Madlenianum ispraćena je nezapamćenim ovacijama.

“Sidranovo prisustvo na probama bilo mi je jako dragocijeno, mjera poezije te predstave. Za mene je Sidran posebna planeta našeg sazvježđa, sa njegovom osećanjem poezije, i prije svega, sa njegovim veoma, veoma specifičnim humorom, a to su posjedovali samo neki od najdragocjenijih ljudi koji su živjeli na ovim prostorima na kojima i mi živimo”, ističe Kokan Mladenović.