Semezdin Mehmedinović, jednan od najznačajnijih bh. pisaca u okviru čitalačkih susreta koje organizira Europe House govorio je o svom romanu  „Me'med, crvena bandana i pahuljica“, ali i romanu evropske autorice Annie Ernaux.

Izbor Semezdina Mehmedinovića je roman „Godine“ francuske književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost. Za ovaj roman New York Times je ustvrdio kako je riječ o autobiografiji kakvu do sada nismo čitali. Izdavačka kuća Gallimard je većinu djela Annie Ernaux sabrala u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.

Mehmedinović je objasnio zašto je njegov izbor upravo ova evropska autorica i njena autobiografija koja je označena kao jedna od najnevjerovatnijih koja se može uopšte pročitati.

„Moj izbor je Annie Ernaux zbog toga jer ona spada u vrstu pisaca koji su vrlo bliski meni. To što ona piše blisko je onome što ja pišem. Jedan od razloga zašto sam se odlučio za to je činjenica da se mi u vremenu kao čitaoci mijenjamo. Meni se u vrijeme rata dogodilo to da se sve što sam doživljavao kao svoj svijet kako sam ga vidio, vjerovatno malo i promijenilo. Ono što su bile knjige koje su mi bile važne prije rata postale su mi manje važne u vrijeme rata. Počeo sam se zanimati za nešto drugo. U najkraćem, u toku rata počeo sam da odustajem od interesa za kasnom evropskom modernom i za avangardu, gubio interes za knjige u kojima je ideja u prvom planu. Počeo sam se zanimati za emocije. U to vrijeme otkrivam neke autore koji su mi vrlo malo značili 80-ih. Već nakon rata kao moj izbor, možda najdragocijenijeg pisca  20. stoljeća meni kao čitaocu bila je Marguerite Duras“, kazao  Mehmedinović.

Igra sa tabuima Marguerite Duras

Mehmedinović objašnjava to da je Duras bila dobra u uvezivanju odnosa između ljudi i zbog toga što se u tom procesu igrala sa tabuima. Ona je u svojim kasnim godinama napisala svoje najbitnije knjige: „Ljubavnik“, „Bol“ i jedna čudna knjiga – „Stvarni život“.

„Vraćajući se iz SAD-a ponio sam knjige Marguerite Duras da bi u svojoj biblioteci u Sarajevu te knjige našao. Sarajevska „Svjetlost“ je to objavljivala iste godine kada se i u Francuskoj pojavilo“, ispričao je Mehmedinović.

Knjigu „Stvarni život“ Mehmedinović pronalazi na svojoj polici u Sarajevu sa posvetom od svoje supruge koja je napisana 1989. godine.

Semezdin Mehmedinović (Foto: Europe House/FB)

On kaže da Annie Ernaux izlazi iz rukopisa Marguerite Duras. Annie Ernaux ne nedostaje nijedan tabu gledano iz ženske perspektive kojim se ova književnica nije bavila. Nju je Mehmedinović otkrio krajem 90-tih u Americi. Pisala je o ljubavi, abortusu, kompleksnim odnosima sa konzervativnom sredinom, porodicom...

Semezdin Mehmedinović je knjigu „Godine“ Annie Ernaux izdvojio jer je upravo ta knjiga ovu francusku književnicu učinila vidljivom. Dobila je Nobelovu nagradu. To je bila prva njena knjiga koja je prelazila 200 stranica.

Francuska književnica Annie Ernaux dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2022. godine “za hrabrost i kliničku oštrinu s kojom otkriva korijene, otuđenja i kolektivna ograničenja ličnog sjećanja”. Njen književni rad, uglavnom autobiografski, održava bliske veze sa sociologijom. U svom pisanju Ernaux dosljedno i iz različitih uglova ispituje život obilježen jakim razlikama u pogledu spola, jezika i klase.Njen put do autorstva bio je dug i mukotrpan. Djela Annie Ernaux uglavnom su autobiografske prirode i smatraju se klasicima francuske književnosti.

„Ona svoju biografiju apersonalizira, opisuje neki svoj vanjski svijet, sva svoja sjećanja kroz slike vanjskog svijeta. Kao neki album u kojem ona svoju biografiju preslikava kroz sjećanje na ono što se u tom vremenu dogodilo“, kazao je Mehmedinović.

Dragocjeno iskustvo povratka u Sarajevo

Semezdin Mehmedinović se na ovom književnom susrertu dotakao i povratka iz SAD-a prije nekoliko godina, tako kaže da se navikava na Sarajevo, a i grad na njega.

„Imam jedno dragocjeno iskustvo povratka u Sarajevo, da ulazim u prostore koje pamtim kao prostore u koje sam ulazio zbog drugih razloga i u kojima sam nalazio svijet kojeg više nema“, ispričao je bh. pisac.

„Konstantno imam osjećaj postojanja jednog iščezlog svijeta naporedo sa ovim trenutkom koji postoji. Osjećam se dobro u Sarajevu, osjećam se kao domaći, ali se malo osjećam i kao stranac“, kazao je on.

Govoreći o svojoj književnosti Mehmedinović je naveo da je jednostavnost kao zahtjev stavio pred pisanje relativno rano već poeziji.

„Ja sam počeo kao pjesnik. Imao sam zazor od metafore, bježao sam od poređenja i dvosmislenosti. I u poeziji je bilo bitno da kažem nešto što je jako precizno. Ono što mi je bilo važno u poeziji, što sam kasnije prenio u prozu je ta slika kojom ja komuniciram sa čitaocem. Jednostavnost je nešto što se brusilo u svemu“, pojasnio je.

Mehmedinović je živio dugo u Americi, ali kaže da nikad nije prestao pisati u svom jeziku, a opisivao je stvari koje su mi se dešavale tamo.

„Sve što se meni dešavalo u Americi i što sam stavio u svoje knjige dešavalo se u engleskom jeziku. Prolazio sam jedan proces prevođenja. Prevesti to što se desilo u maternji jezik. Granica između jezika i kultura je vrlo zahvalna za pisca u smislu da izoštri tu jednostavnost. Iz iskustva dva jezika, nesvjesno misliš hoće li te razumjeti u oba jezika. Czeslaw Milosz to zove druge oči“, dodao je, između ostaloga Mehmedinović tokom ovog čitalačkog susreta u prostorijama Europe Hoose u Sarajevu koje se organizira u saradnji sa Bibliotekom Sarajevo.

S. GOJAK

Semezdin Mehmedinović po okončanju agresije iz Sarajeva odlazi u SAD kao čitan pjesnik, važan urednik književnih časopisa koji nastaju u Sarajevu osamdesetih godina, novinski autor opkoljenog grada, te ukupno važna ličnost u polju kulture predratnog i ratnog Sarajeva.

 Njegove knjige „Sarajevo Blues“ i „Devet Aleksandrija“ objavljene su u prestižnoj izdavačkoj kući City Lights iz San Franciska. Zbirka „Devet Aleksandrija“ uvrštena je u kultnu Pocket Poet ediciju i proglašena pjesničkom knjigom godine u izborima Barnes and Noble i Publishers Weekly. „Sarajevo Blues“ je ujedno i prva knjiga napisana na bosanskom jeziku koja je prevedena na engleski.

Do povratka u Sarajevo, uglavnom u izdanju hrvatske Frakture, objavljuje dnevničku prozu „Ruski kompjuter“, knjigu pisama koje je razmjenjivao s Miljenkom Jergovićem „Transatlantic mail“ te prozne knjige „Autoportret s torbom“, i „Knjigu prozorâ“.

Roman „Me’med, crvena bandana i pahuljica“ posljednje je što je napisao prije povratka u domovinu i za njega je nagrađen nagradama „Meša Selimović“ i „Mirko Kovač“ za najbolji roman napisan 2017. godine na bosanskom, srpskom, crnogorskom i hrvatskom jeziku. U Sarajevo se vratio 2019. godine. Godinu poslije objavio je knjigu proze „Ovo vrijeme sada“.

Nedavno je u produkciji Sarajevskog ratnog teatra i u režiji Jovane Tomić nastala predstava „Stotinu malih smrti“ prema njegovom romanu „Me’med, crvena bandana i pahuljica“.