Milivoj Bešlin, povjesničar s beogradskog univerziteta, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najavama protjerivanja Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća u Beogradu, bujanju nacionalizma u regionu i brutaknim napadima I prijetnjama smrću koje svako malo stižu na adresu novosadskih antifašista I intelektualaca.

MILIVOJ BEŠLIN (Foto: Gradski.me)

Nakon poruka vlasti iz Beograda koji najavljuju „deložaciju“ Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća, ne stišavaju se reakcije u regionu. U Hrvatskoj stižu poruke kako bi Starog ponovno rado vidjeli u rodnom Kumrovcu, dok iz Sarajeva i Jajca stižu slične poruke. Ne treba zaboraviti da je u Zagrebu ukinuta ulica nazvana po najvećem sinu bivše Jugoslavije, dok Hrvatska republikanska stranka u Mostaru godinama zagovara isto proglašavajući Tita najvećim zločincem. Kome danas smeta Broz, čovjek čiji lik je stajao na novčanicama gvinejskog franka?

-Tito i danas, jednako kao i juče, a verujem da neće biti razlike ni u budućnosti, najviše smeta nacionalistima i fašistima ne samo u našem regionu nego i širom Evrope i sveta. Setite se da je i aktuelna italijanska premijerka, dok je kao opozicionarka koristila radikalno desničarsku retoriku, obećavala da će Titu oduzeti najviša italijanska odličja kojima su ga nagradili najuticajniji italijanski zvaničnici. U najkraćem, Tito je bio i ostao simbol antifašizma, uz sve drugo što je uradio. I gotovo je komično kada oni koji u Beogradu danas podržavaju ovu vandalsku inicijativu o raskopavanju groba utemeljitelja druge Jugoslavije, govore da je on bio protiv Srba i njihovih nacionalnih interesa. Moram kao istoričar da kažem: s druge strane Tita ne nalaze se Srbi, s druge strane Tita nalazi se fašizam. A većina Srba se, upravo, borila protiv fašizma u Drugom svetskom ratu pod Titovom komandom. Slično je i sa Hrvatima i drugim jugoslovenskim narodima. Udar na Tita i danas je jasan znak obračuna sa poslednjim ostacima antifašizma u našem društvu. Na stranu što se ovom inicijativom direktno preti i najposećenijem muzeju u našem regionu – Muzeju Jugoslavije u Beogradu.

ALEKSANDAR ŠAPIĆ BI PROTJERAO TITA IZ BEOGRADA, DRAŽA MU JE DRAŽI

TRGOVI I ULICE KOJE NOSE TITOVO IME

Za mnoge je danas kontroverzna ličnost, ali se vođi antifašističkog partizanskog pokreta Titu mora priznati jedna stvar – bio je omiljen u narodu, ali ne samo na prostorima bivše Jugoslavije.

Već je poznata priča kako su na sahranu Starom, kako su ga suborci zvali, došli gotovo svi svjetski državnici te kako je mudrom politikom nesvrstanih vješto balansirao između Istoka i Zapada.

No, "Slobodna Bosna" ovoga puta odlučila se pozabaviti drugim fenomenom - Titovom popularnošću izvan Jugoslavije.

Fascinantan je popis mjesta širom svijeta koja su nosila imena Josipa Broza Tita.

Popularnost jednog političara nemjerljiva je čak i s nekim pop zvijezdama onoga vremena.

No, krenimo redom, i to onim abecednim:

Alžir (park)

Parc Tito u Bab Ezzouaru

Angola (ulica)

Luanda: Rua Marechal Tito Presidente

Brazil (avenija)

São Paulo: Avenida Marechal Tito

Kambodža (ulica)

Phnom Penh: Ulica Josepa Broza Tita

Kipar (ulice)

Limassol: Ulica Josipa Broza Tita

Dali: Ulica maršala Tita

Egipat (ulica)

Kairo: Ulica Josipa Broza Tita, Huckstep, Qism El-Nozha (uz međunarodnu zračnu luku u Kairu)

Etiopija (ulica)

Addis Abeba: Ulica Josipa (Broza) Tita

Francuska (avenija)

Châlons-en-Champagne: Rue du Maréchal Tito

Gana (avenija)

Akra: Avenija Josifa Broza Tita

Indija (stambeni blok)

New Delhi: J B Tito Marg

Jodhpur: Shri Tito Chauraha

Italija (ulice)

Nuoro: Via Tito

Palma di Montechiaro: Via Tito

Parma: Via Josip Broz Tito

Reggio Emilia: Via Josip Broz Tito

Kazahstan (ulica)

Regija Arkalyka, Titova ulica

Maroko (ulica)

Agadir: Titova ulica

Mexico (spomenik)

Nigerija (ulica)

Abuja: Ulica Tita Broza

Rusija (trg)

Moskva: Ploshchad Iosipa Broza Tito (Trg Josipa Broza Tita) iznad stanice podzemne željeznice Profsoyuznaya.

Tunis (avenija)

Sousse: Avenija maršala Tita

Zambija (ulica)

Lusaka: Titova cesta

No, ni tu nije kraj.

Daleka Gvineja je između 1971. i 1985., dakle još za maršalovog života, svoju valutu sili „krstila“ Titovim likom.

Najvrednija novčanica te države imala je na sebi sliku Josipa Broza sve do 1985. godine, kada je sili zamijenio gvinejski franak.

Kao povjesničar pratite sve ono što se događa u zemljama bivše Jugoslavije. Svjedočili smo konstantnim razaranjima antifašističkih spomenika iz Drugog svjetskog rata, poput skrnavljenja Partizanskog groblja u Mostaru, ulice i škole nosile su i još uvijek nose imena po fašistima, ustaškim i četničkim zločincima, a 30 godina od kraja rata još uvijek su prisutne podjele koje kreiraju političari na vlasti. Mogu li se podjele na „naše“ i „njihove“, osnivanje sportskih klubova s nacionalnim predznakom te ubijanje svega zajedničkog, poput antifašizma, od strane nacionalista na vlasti, promatrati kao matrica kojom vladaju nacionalne kaste?

-Jugoslovenska država, utemeljena na antifašističkom vrednosnom konsenzusu i idejama socijalne pravde i solidarnosti i danas ostaje ključna tačka demonizacije svih desničarskih populista i naci-šovinističkih propagatora – bilo da dolaze iz političke ili (para)intelektualne sfere. Upravo je srednjerazvijena Jugoslavija, sa poluvekovnim periodom mira i nacionalne ravnopravnosti, uz jednu neprovincijalnu identitetsku politiku i vlastiti socijalistički model razvoja, papadigma koliko su današnje siromašne države naslednice, u polukolonijalnom položaju, sa korumpiranim političkim elitama – u stvari, neuspešne. To dalje znači da nacionalističke ideologije, osim što građanima nude “bolju” prošlost, falsifikujući istoriju, nisu u stanju da ponude koncept bolje budućnosti i stvarnog progresa. Zbog toga nude nacionalnu mržnju prema drugima i totalitarnu nacionalističku homogenizaciju prema “nama” samima. Podele i nacionalna mržnja koju nacionalizmi produkuju u regionu, omogućavaju vladajućim političkim elitama nesmetano bogaćenje i gušenje svake demokratske ideje, čime zaustavljaju i onemogućavaju stvarnu pluralizaciju društva. Pa, tako imate formalno više partija, ali skoro sve one, sa retkim izuzecima, nude istovetne ideološke koncepcije.

DEVASTIRANO PARTIZANSKO SPOMEN GROBLJE U MOSTARU

Svjedočimo neviđenoj hajci na slobodnomisleće intelektualce-antifašiste u Novom Sadu i prijetnje profesoru Dinku Gruhonjiću, ali i ostalim članovima NDNV-a. Nedavno je NDNV počeo objavljivati gnusne poruke s prijetnjama upućenim svojim članovima. Imaju li ovakvi napadi političku pozadinu i što je cilj svega?

-Da bi vladajuća klasa mogla nesmetano da vlada i da je niko ne bi pitao za nezabeležen stepen kriminalizacije društva i sistemsku korupciju koja uništava temelje naše države, izmišljaju se neprijatelji i vode besprimerne hajke na ljude u kojima se koriste neofašistički i gebelsovski metodi nasilja i manipulacije. Takve dobro organizovane i široko zasnovane hajke i javna linčovanja ljudi, ne mogu se sprovoditi bez naloga političkog vrha i struktura na koje se oni oslanjaju. Međutim, ovde je problem i slabost i lako uočljiva nesolidarnost opozicije sa progonjenima, iste one opozicije koja se sa režimom takmiči u nacionalizmu, autoritarizmu i podaništvu režimu u Kremlju.

PRIJETNJE PROFESORU DINKU GRUHONJIĆU

A ono što režimu iznad svega omogućava ovakve hajke na ljude je slabost društva, njegova totalna atomozacija i odsustvo empatije. Poslednji puta kada je taj model bio napušten je reakcija ljudi na zločin u školi “Ribnikar” u Beogradu, kada su se građani prenuli iz stanja letargije, dremeža i straha. Međutim, i ta energija je zajedničkim naporima korumpiranih političkih struktura, i vlasti i delova opozicije, otišla u nepovrat.

(M.I.)