Branko Mikulić, bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar, rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Gornjeg Vakufa.

Učesnik je antifašističkog rata od 1943. godine. Visoku privrednu školu završio je u Zagrebu 1961. godine.

Nakon rata obnašao je visoke političke dužnosti u BiH i SFR Jugoslaviji. Bio je sekretar Izvršnoga komiteta SKBiH (1965–66), predsjednik Izvršnoga vijeća BiH (1966–71), predsjednik CK SKBiH (1972–80), član Predsjedništva CK SKJ (1980–82), predsjednik Predsjedništva BiH (1982–83), član Predsjedništva SFRJ (1986–87) te predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (1987–89). Bio je i predsjednik Organizacijskoga komiteta Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.

Juan Antonio Samaranch i Branko Mikulić (Foto: Arhiv)

Tokom više od dvadeset godina javnog i političkog djelovanja bitno je utjecao na zbivanja u BiH i oko nje. Razvijao je BiH kao ravnopravnu državu unutar bivše jugoslavenske zajednice, zauzimao se za ravnopravnost narodâ BiH, posebno za političko priznanje Muslimana kao nacije.

Mikulić je uspio učiniti bosansku privredu konkurentnom, ne samo u domaćim nego i u međunarodnim razmjerama, udruživši privredne kapacitete u tzv. velike sisteme (Unioninvest Sarajevo, UPI Banka Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, RMK Zenica, Hepok Mostar, Soko Mostar i dr.). 

Za zasluge u organizaciji OI dobio je najviše priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora. Napisao je nekoliko knjiga.

U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine