Društvene mreže i mediji su preplavljeni sa mnogim teorijama i analizama koje pokušavaju dokučiti strategiju, cilj i uspjeh iranskog napada na Izrael. Pitanje svih pitanja jest šta je Iran postigao najavljenim napadom dronovima smanjene brzine koji na kraju nisu ostvarili značajnu štetu izraelskoj vojsci, prenosi Stav.ba.

"Na Stanfordu sam prisustvovao kvalitetnom predavanju o vojnoj strategiji koji je vodila osoba sa decenijama iskustva, uključujući služenje na najvišim nivoima u vojsci i vladi. Jedna lekcija koja mi je ostala u sjećanju je bila ova: Pitao nas je: „Recimo da su SAD odlučile da napadnu Irak novim stelt mlažnjakom koji prije nije koristila, a koji je izbjegao sve radare? Napad je bio uspješan. Je li to strateški pristup?” Mnogi u sali su podigli ruke da kažu „da, postigao je cilj“. Ali profesor je rekao: “Možda nije tako”. Zašto? „Zato što sada vaši protivnici znaju vaše sposobnosti i pitanje je vremena kada će pronaći načine da ih zaobiđu. Ako se ovaj napad može izvesti konvencionalnim oružjem, bolje je zadržati svoje vrhunsko oružje dok vam ne zatreba. Njihovo korištenje stvara nedostatak”, piše na platformi X Fadi Quran.

Njegova tvrdnja je da su razmjeri iranskog napada, raznolikost lokacija na koje je ciljao i oružja koje je koristio natjerali Izrael da otkrije većinu antiraketnih tehnologija koje SAD ima širom regije.

"Iranci nisu koristili nikakvo oružje za koje Izrael nije znao da ga ima, samo ga je koristio u ogromnoj količini. Ali Iranci sada imaju skoro punu mapu kako izgleda izraelski odbrambeni sistem protiv raketa, kao i gdje u Jordanu i Zalivu SAD imaju instalacije. Ona također zna koliko je vremena potrebno da se oni pripreme, kako izraelsko društvo reaguje… itd."

Iako je Izrael uz podršku saveznika se uspješno odbranio to je veliki trošak i Izrael i pritiska za arapske režime.
"Ovo je ogroman strateški trošak za Izrael, dok arapske režime sada pritišću njihovi narodi, posebno jordansku monarhiju, jer ne čine ništa da zaštite Gazu a štiti Izrael. Ono što je najvažnije, Iran sada može obrnuti inženjering svih informacija prikupljenih iz ovog napada kako bi naredni napad učinio mnogo efikasnijim. Dok će SAD i Izrael morati redizajnirati svoj trenutni model koji je kompromitovan. Stoga je njegov uspjeh u zaustavljanju ovog koreografskog napada još uvijek veoma skup. Štaviše, s prijetnjom regionalnog rata za koji ni američki ni arapski režimi ne žele da se osjećaju bliže, vjerovatno će se njihov pritisak na Izrael da odstupi povećati, što će prekid vatre učiniti izvodljivim."

Mnoge je zavarala teatralnost napada koji na prvi pogled nije ostvario konkretne rezultate. Ko zna čitati vojne i geopolitičke poruke mogao je da shvati da Iran sljedeći napad može da ne najavi i da ga realizuje preciznijim oružjem kojeg skriva.

"Svako ko pretpostavlja da je ovo samo teatralnost, nedostaje kontekst kako vojska procjenjuje strategiju nasuprot taktici. Pozorište je važan faktor, ali prikupljanje podataka o držanju „neprijatelja“ je vrednije, posebno ako se očekuje dugi rat koji iscrpljuje. Netanyahu i izraelska vlada preferiraju brzi, vrući i hitni rat u koji mogu uvući Ameriku. Iranci preferiraju duži rat iscrpljivanja koji slabi Izrael od njegovih sposobnosti odvraćanja i čini ga saveznikom Arapa i SAD-a koji je preskup. Na kraju, ako ste osoba koja mrzi rat, ako želite mir, najbolji i jedini način je da podržite palestinsku borbu za slobodu, pravdu i dostojanstvo. Održivi mir nije moguć sve dok Palestinci žive pod represivnim sistemom aparthejda", zaključuje Quran.