Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. aprila, kada Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) javnosti ukaže na neki od izazova s kojim se suočavaju moderna društva u borbi za očuvanjem nasljeđa. Odabrana tema za obilježavanje ovogodišnjeg međunarodnog dana spomenika je „Nasljeđe otporno na katastrofe i sukobe – pripravnost, odgovor i oporavak“. 

Naredne tri godine rad ICOMOS-a biće obilježen izgradnjom pravca i kapaciteta za zaštitu nasljeđa na prirodne katastrofe, vanredne situacije i sukobe, a ove se godine posebno obilježava i 60. godina od usvajanja Venecijanske povelje.

Kod nas je, izuzmemo li devastaciju cjelokupnog kulturno-historijskog nasljeđa tokom ratnih dejstava, najranjivija vernakularna, odnosno narodna ili tradicionalna arhitektura.

Tradicionalna ili vernakularna arhitektura čini značajan udio u nasljeđenom izgrađenom okolišu. Ona, između ostalog, utjelovljuje znanja o lokalnom kontekstu, resursima i njihovom korištenju. Vernakularna arhitektura obično služi neposrednim, lokalnim potrebama, ograničena je materijalima dostupnim u prirodi i odražava lokalne tradicije i kulturne prakse. 

Ugroženost i ranjivost ove baštine je pojačana usljed globalno prisutne kulturne i arhitektonske homogenizacije i socioekonomskih transformacija. Unatoč negativnim procesima koji dovode do njenog nestajanja, interes za tradicionalnu ili vernakularnu arhitekturu posljednjih desetljeća je u porastu kao reakcija na njenu ugroženost, ali i kao posljedica traženja rješenja za probleme uzrokovane klimatskim promjenama.

Primjeri tradicionalne arhitekture kod nas su vodenice, mlinčići, čatrnje, te drveno sakralno i profano nasljeđe i dr.