Piše: Jelena LOVRIĆ / Nacional

Paaa, jesam – tako je Andrej Plenković nakon proglašenja izborne pobjede i najave da već sljedećeg jutra kreće u slaganje nove parlamentarne većine odgovorio na novinarsko pitanje je li zadovoljan rezultatima izbora. Njegova je pobjeda očito jako kisela.

Premda HDZ ima razloga za zadovoljstvo. S osvojenim 61 mjestom u Saboru relativni je pobjednik izbora. To je za pet mandata manje nego prije četiri godine, ali daleko ispred SDP-ove koalicije Rijeke pravde, koja ima 42 mjesta. Dobar rezultat, pogotovo nakon mora korupcijskih afera koje je Plenkovićeva vlast u svoja  dva mandata izrodila. Nakon Turudića, kao krune u skandaloznoj praksi opasnog reduciranja demokratskih standarda. Nakon velike izlaznosti birača za koju se vjerovalo da HDZ-u ne ide u prilog. Na izbore je izašao skoro rekordan broj građana, pa je HDZ-ov legitimitet, čak i s manjim brojem mandata, sada jači nego prije četiri godine kada odaziv nije dobacio ni do 50 posto biračkog tijela.

Plenkovićeva je pobjeda kisela jer će većinu jako teško sastaviti. Dosadašnji mu partneri, uglavnom manjinci, neće biti dovoljni. Čak i da ih svih osam dobije, što je lako moguće, za tanku mu većinu fali još najmanje toliko. Morat će pokucati na vrata stranke koju je još jučer, uoči izbora, žestoko gadio, tvrdeći da je čine zli i pokvareni ljudi. Domovinski pokret, s osvojenih 14 zastupničkih mjesta trećeplasirana stranka, svjestan je svoje moguće uloge kingmakera. Premda je DP uoči izbora grmio da s HDZ-om nipošto neće, sada su vrata već odškrinuta. Ali, postavljaju uvjete. Javno, da nikako neće sa SDSS-om, Plenkovićevim dosad vjernim partnerom. Ostalo će se rješavati bez prisustva kamera. DP ima jasne biznis apetite, povezane s energetskim sektorom, ništa što budući mandatar ne bi mogao istrgovati. Ali, Penavina stranka sigurno nije saveznik kojega bi Andrej Plenković mogao poželjeti. Ne zato jer mogu biti jako skupi. To za šefa HDZ-a nije problem. Sve se s raspoloživim, državnim sredstvima da urediti. Ni previše zaoštreni, desničarski ideološki stavovi nisu smetnja. DP je prejak i to je glavni razlog zbog kojeg bi ga Plenković volio zaobići. Dosad je preferirao sitne, politički nezahtjevne partnere, s kojima vlast nije morao dijeliti.

Najveći je gubitnik izbora Zoran Milanović. Premda predsjednik Republike na izborima formalno nije sudjelovao, njegova ideja da digne cijelu Hrvatsku protiv HDZ-ove vlasti na koncu nije rezultirala očekivanim rezultatom. SDP je otprilike tamo gdje je bio i nakon prošlih izbora. To je vjerojatno mnogo više nego se donedavno činilo da bi mogao zgrabiti, ali je daleko od dovoljnog za bilo kakvu ozbiljnu kombinatoriku. Plan nije upalio, čarolija nastala Milanovićevim ulijetanjem u kampanju posve se ispuhala. SDP je možda spasio od potonuća, ali do pobjede nije ih uspio dovesti. Sam je ušao u velike rizike. Pitanje je može li kao šef države ovakav neuspjeh uopće preživjeti. Mogućnost stvaranja nekakve velike protuhadezeovske koalicije još postoji, Grbin je najavljuje, potencijalni partneri, prije svega Možemo!, pozivaju na stvaranje SDP-ove manjinske vlade koju bi oni iz Sabora podržavali… Ali, ideja se čini sve manje realnom. Blok koji se prije izbora kovao protiv HDZ-a već se u izbornoj noći počeo lomiti i popuštati. Dosad redovita pretrčavanja u tabor pobjednika teško da bi ovoga puta mogla izostati.

Izborima se završava prvi krug utakmice. Ali, ništa još nije gotovo. Drugo poluvrijeme velike bitke za vlast tek počinje. No, birači u njoj više ne sudjeluju. Sada mogu samo gledati što će se s njihovim glasovima uraditi. Nijedan od predvidivih ishoda trenutno se ne čini nemogućim. Najizglednije je da će HDZ još četiri godine vladati Hrvatskom. Nije sasvim isključeno ni stvaranje vlasti u kojoj Plenkovića neće biti. Ali, ni nove izbore ne treba sasvim otpisati.