Zašto vlada nervoza u političkom vrhu Srbije i Republike Srpske zbog najave da se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda priprema rezolucija o genocidu u Srebrenici, zašto je važna ova rezolucija koja nije obavezujuća te šta se na političkoj sceni u BiH može očekivati ukoliko bude usvojena, u Danu uživo za N1 je govorila Nevenka Tromp, predavačica na Evropskim studijima Univerziteta u Amsterdamu.

Da li je u BiH na sceni nova kriza koja je eskalirala najavom glasanja o rezoluciji i Srebrenici pred Generalnom skupštinom UN-a i kako komentira najave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Srbije da bi usvajanje tog dokumenta moglo izazvati nemire u regiji?

“Ne smatram to novom krizom, nego da se konsolidacija Bosne i Hercegovine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nikad nije desila gdje bi sve tri strane prihvatile BiH u ovom obliku kojem je sad, da se ne zadire u jedan vrlo važan postulat, a to je nedjeljivost teritorija BiH kao države. Srpska strana kroz vodstvo RS u dogovoru i harmonizaciji sa Srbijom i Beogradom koristi svaku priliku kako bi stvorili izgovor o nemogućnosti opstanka Republike Srpske u cjelovitoj BiH. I to potezanje statusa RS se ponavlja od 1995. naovamo”, kazala je Tromp odgovarajući na konstataciju da se BIH nalazi u novoj krizi, koja je eskalirala najavom usvajanja resolucije o Srebrenici u UN te najavom predsjednika RS i Srbije Milorada Dodika i Aleksandra Vučića da bi usvajanje dokumenta moglo izazvati nemire i destabilizaciju regiona.

Ističe kako rezolucija samo treba da potvrdi da se genocid desio i da će 11. juli biti obilježavan kao međunarodni dan sjećanja na genocid. Tu nema poveznice s ugrožavanjem statusa RS unutar BiH kako je određeno Dejtonskim sporazumom, dodaje Tromp.

Komentirala je i Dodikove izjave – između ostalog tvrdnju da guranje rezolucije o genocidu u Srebrenici znači guranje BiH ka mirnom razlazu, te da će se situacija dramatično promijeniti poslije 2. maja, kada je zakazano glasanje o ovom dokumentu.

“Na to gledam ovako. Pitanje statusa RS unutar dejtonske BiH je nešto što ne smije biti upitno. U momentu kad se status RS iz tog dejtonskog konteksta želi izvući, znači kada RS sama spominjući odvajanje, secesiju RS u stvari negira Dejtonoski sporazum, to povlači ozbiljne posljedice”, ističe Tromp, dodavši kako takav scenarij ne ide u prilog samoj RS.

Također, dodaje, povlači se i drugo pitanje postojanja RS ako dođe do jednostranog proglašenja secesije i nezavisnosti, jer bi to ustvari značilo i jednostrano kršenje Dejtonskog sporazuma koji je obavezujući, dakle i samoukidanje Republike Srpske zbog kršenja sporazuma.

“Ovisi o tome šta će se vodstvo RS, čak i uz podršku Beograda, usuditi napraviti nakon 2. maja”, naglasila je, dodavši da Dodik očekuje podršku Rusije, ali i da čeka pobjedu Donalda Trumpa.

“Može čekati koliko želi, ali mislim da sigurno neće dobiti podršku Amerike”, potcrtala je.

Tromp je govorila i mogućnosti ponovne tužbe BiH protiv Srbije za genocid.

Pojasnila je kako kritike za ponovno pokretanje ovog pitanja uglavnom su zasnovane na miješanju dva različita procesa, a to su međunarodno krivično pravo i međunarodno javno pravo.

“To da proces kakav je bio, ta tužba i presuda 2007. nije dobila pravni tok kakav je trebala, s revizijom do 2017. godine, je završilo ovu tužbu BiH protiv Srbije. Međutim. odkako imamo presedane od 2019. naovamo, četiri slučaja na Međunarodnom sudu pravde gdje treća strana preuzima odgovornost za zločin genocida, za jednu državu, time ta tužba postaje savim jedan novi slučaj koji nema veze s ovim prethodnim slučajem koji je BiH započela 1993. i koji se zavr šio neslavnom presudom 2017.”, pojasnila je stručnjakinja.

Još jednom se osvrnula i na samo pitanje i značaj rezolucije o Srebrenici.

“Ona ima simbolični karakter, jačina teksta nije toliko važna koliko je to da će ona proći na Generalnoj skupštini i da će se pokazati koliko zemalja u UN-u podržava BiH kao državu. To je puno važnije“, zaključila je.

Zbog čega lobiranje Srbije protiv rezolucije?

“Srbija je počela, planirala uz proksije i saučesnike unutar BiH, planirala, izvršavala i zataškavala genocid. Taj srpski projekt stvaranja postjugoslovenske srpske države s proširenjem granica Srbije na zapad, nije uspio. Zašto? Jer je Srbija izgubila sve ratove. Ali nikad nisu odustali od proširenja tih granica. Kad bi priznali genocid taj projekt bi izgubio legitimitet“, dodaje Tromp.