Meteori, poznatiji kao zvijezde padalice, mogu se vidjeti bilo koje noći u godini. Neke noći su međutim bolje za posmatranje neba od drugih. Zemlji upravo slijedi veličanstveni prolaz kroz put koji je za sobom ostavila čuvena Halejeva kometa.

Dok se Zemlja kreće oko Sunca, nailazimo na dijelove prašine i krhotina sa kometa i asteroida. Tako se rađaju meteorske kiše, periodi kada se broj zvijezda padalica koje ćete vidjeti dramatično povećava.

Trenutno smo u fazi iščekivanja prolaska kroz jedan put pun svemirskih krhotina, koji je za sobom ostavila Halejeva kometa. Ona stvara kišu meteora Eta Akvarid, jednu od najbolje vidljivih sa naše južne hemisfere.

Ovogodišnji prikaz sa neba obećava da će biti poseban. Poklapa se sa mladim Mjesecom, što znači da će nebo biti dodatno mračno u satima prije zore – a to su savršeni uslovi da se posmatraju dijelovi čuvene komete kako padaju. Postoje čak i nagovještaji da bi tuš mogao biti jači i bogatiji nego inače.

Fragmenti najpoznatije komete

Halejeva kometa približi se Suncu, pa tako i našoj planeti u prosjeku svakih 76 godina, i provela je hiljade godina na svom trenutnom putu.

Svaki put kada prođe kroz unutrašnjost Sunčevog sistema, kometa ostavlja za sobom prašinu i gas. Ova prašina se polako širi svemirom, obavijajući orbitu komete širokim slojem krhotina.

Zemlja prolazi kroz te krhotine dva puta godišnje, kada se dešavaju dvije poznate kiše meteora. U oktobru je kiša meteora Orionid, koja je vidljiva sa obje hemisfere.

Kiša koja dostiže vrhunac početkom maja – meteorska kiša Eta Akvarid je bogatija. Zemlja počinje da nailazi na te krhotine sredinom aprila, a zatim provede u tom prostoru otprilike šest nedjelja prelazeći široki tok krhotina koji je iza sebe ostavila moćna kometa.

Veći dio tog vremena Zemlja prolazi kroz svojevrsno „predgrađe“ toka kojim se kretala kometa koja nam je ostavila svoj bogati „rep“. Otprilike šestog maja, Zemlja se kreće kroz najgušći dio toka, a Eta Akvarid dostiže svoj vrhunac.

Eta Akvarid je relativno slabo poznata kiša meteora iz jednostavnog razloga – najbolje se vide sa južne hemisfere i veoma ih je teško posmatrati sa lokacija sjeverno od Ekvatora.

Posmatrači sa južnog dijela naše planete imaju više sreće. Sa većine recimo australijskih lokacija, počev od 1:30 ujutro po lokalnom vremenu, na nebu je vidljiv spektakl do rane zore.

Eta Akvarid „daje“ i 20 do 30 meteora na sat.

Međutim, meteori ne dolaze jednakom brzinom. Može da se desi da 15 minuta ne vidite ništa, a onda ugledate više njih odjednom.

Posebna godina

Eta Akvarid je posebna poslastica za posmatrače u Australiji, ali ova godina obećava da će biti posebna. Prvo, nebo će biti tamno zahvaljujući mladom Mjesecu, što će meteore lakše uočiti.

Naučnici koji su modelirali i istraživali ponašanje Eta akvarida u posljednjih nekoliko decenija pronašli su primamljive nagovještaje da bi ove godine moglo doći do značajnog povećanja broja lijepih nebeskih prikaza, odnosno zvijezda padalica. Oni sugerišu da bi se meteorska kiša Eta Akvarid 2024. mogla pokazati kao najjača u čitavom 21. vijeku.

Međutim, predviđanje aktivnosti meteorskih kiša je zaista teško. Drugi istraživači tvrde da bi ova godina mogla biti po tom pitanju „uobičajena“.