Naša današnja priča vodi vas u daleki Peru. Naime, arheolozi Kraljevskog koledža Nacionalnog univerziteta San Marcos u Peruu otkrili su na arheološkom lokalitetu CajamarquIlla, smještenom na periferiji Lime, u sklopu podzemne grobnice ostatke dječijih mumificiranih žrtava.

Grobnica u kojoj su nađene mumije bila je u vlasništvu imućnog muškarca, koji je umro u dobi od tridesetak godina. U ovoj je grobnici nađeno 20-ak tijela, a od tog broja, njih osam je pripadalo djeci. Dječije mumije nađene su sve odreda u fetalnom položaju, umotane u pogrebnu tkaninu, zbog čega djeluju kao svojevrsni putni zavežljaji.

Analiza malih tijela je pokazala da su djeca umrla nasilnom smrću jer su na tijelima vidljivi lomovi kostiju i druge traume koje upućuju na nasilje. Uzrast mumificirane djece kreće se između 5 i 15 godina. Društva u Andama imala su drugačiju percepciju smrti te su smrt vidjeli kao novi početak, a ne kraj.

Radna je hipoteza da su djeca žrtvovana kako bi bila pratnja ugledniku u smrti. Djeca su mogla biti bliski rođaci preminulog, ali ne nužno. Tijela su im bila raspoređena na ulaznom dijelu grobnice.

Starost mumija se procjenjuje na 1.000 do 1.200 godina, što znači da su iz razdoblja koje je prethodilo vladavini Inka. U blizini su nađeni i ostaci kostiju odraslih osoba, kao i ostaci životinja, pretpostavlja se lama. Muškarac kojeg su ova tijela pratila na njegovom posljednjem putu nađen je sa svezanim rukama koje su mu pokrivale lice.

Iako vam se takav položaj može činiti čudnim, arheolozi navode da je bio tipičan za taj period. Pretpostavlja se da je dotični uglednik bio trgovac po struci i da su ove žrtve trebale umiriti bogove. Iz današnje perspektive vrlo je moguće da ovako velik broj žrtava trebao umiriti nečistu savjest ili pak pokazati društveni prestiž i u smrti.

(SB)