Europska unija igra opasnu igru, držeći se 27 uglavnom neučinkovitih vanjskih politika umjesto da ima jedan glas, a to uključuje temeljno pitanje priznanja palestinske države — što se čini kao logičan korak prema rješenju s dvije države, a ipak ga ne podržavaju sve zemlje EU, piše politički magazin Politico u osvrtu na goruću situaciju u Pojasu Gaze, koja je kulminirala posljednjih dana izraleskom ofanzivom na južni grad Rafah i masovnim stradanjima Palestinaca.

“Europa se mora okupiti i formirati jedinstvenu vanjsku politiku kojoj je prioritet zaustavljanje krvoprolića u Gazi. To mora učiniti zbog hiljada stanovnika Gaze, zbog političke budućnosti i Izraela i Palestine, i – konačno – zbog same Europe”, navodi se u tekstu pod naslovom “Gaza: Ostatak svijeta vidi licemjerje upisano u odgovoru Zapada‘, autorica Sophie In ‘t Veld i Francesce Romane D’Antuono ispred političkog pokreta Volt Europa.

Gubimo iz vida šta je na kocki, ističe se u tekstu. “U Ukrajini i Gazi bjesne ratovi; ratovi koji bjesne u našoj izravnoj regiji. Zaboravite na to da je EU globalna sila, Europa će prestati biti čak i regionalna sila ako se ne sabere”, dodaje se.

Autorice smatraju kako ovi sukobi imaju potencijal podijeliti društvo što dulje traju, a u praksi već vidimo prve znakove da se upravo to i događa.

Upozorile su i na druge popratne pojave u društvu, kao direktne posljedice oružanih sukoba.

“Napetosti rastu u zajednicama koje osjećaju da imaju udjela u sukobu, a došlo je do porasta i antisemitizma i islamofobije. Židovi u Europi se povezuju s djelima izraelske vlade, dok se od stanovnika i građana arapskog porijekla opetovano traži da osude Hamas – kao da imaju neke veze s organizacijom na temelju porijekla. Kao rezultat toga, glasovi za mir su zagušeni, a krajnje desničarske grupe guraju mirovne demonstrante zajedno sa simpatizerima Hamasa”, navodi se u komentaru.

Autorice zaključuju kako je “vrijeme da se Europa vrati kući sa svog odmora od odgovornosti”.

A, onda su ukazale na nešto što se može protumačiti kao dupli aršini u stavovima i reakcijama Europe naspram dešavanja u i oko Pojasa Gaze.

“Lideri EU bili su vrlo odlučni u osudi brutalnosti Hamasovog pokolja 7. oktobra – s pravom, pogotovo jer je ponovno probudio duboko ukorijenjene strahove i traumatična sjećanja kod Izraelaca. Da ne zaboravimo, više od 120 ljudi još uvijek je zatočeno u Gazi. Ali izostao je sličan snažan odgovor na nasilne izjave visokih izraelskih političara, zapovjednika vojske i istaknutih osoba – osim nekih iznimaka. Neaktivnost je do sada dovela samo do više dobro dokumentiranih bombardiranja civila, izazivanja gladi i gušenja neophodne pomoći”, upozoravaju.

Smatraju kako smo u trenutku kada se vjerodostojan slučaj za genocid nalazi pred Međunarodnim sudom pravde, a tužitelji istražuju ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na MKS-u, “dok je Europa — kao najveća sila u regiji — odsutna”.

Čini se da EU nije sposobna pronaći koherentan glas, zaključuju, čak ni onaj koji osuđuje ljudsku patnju.

Autorice sugerišu kako je ovo polazna tačka s koje je potrebno početi razvijati istinski zajedničku vanjsku politiku EU temeljenu na ovom osnovnom pojmu.

“Ovdje postoje dobre i loše vijesti. Loša je vijest da se potpuno razvijena zajednička vanjska politika ne može razviti preko noći. Dobra je vijest, međutim, da je letvica postavljena vrlo nisko. Još bolje, postoje neke vrlo čvrste smjernice u našim EU ugovorima, koje možemo početi primjenjivati ​​već danas. Možemo započeti s vanjskom politikom – čak i ako je skromna – koja se spaja oko nekih od naših temeljnih vrijednosti: poštivanje ljudskog dostojanstva i međunarodnog prava”, naglašavaju ekspertice, dodavši kako “humanost mora biti naš najmanji zajednički nazivnik, iz kojeg gradimo kredibilitet i politički kapital na svjetskoj sceni”.

Krenimo od Izraela. Ured tužitelja MKS-a jasno je dao do znanja kako vjeruje da se neke vladine radnje svrstavaju u zločine protiv čovječnosti, a da izraelsko ponašanje ne služi navedenom cilju oslobađanja talaca.

“Naš ljudski odgovor na masakr 7. oktobra okovao nas je uz izraelskog premijera koji služi svojim osobnim interesima i interesima rubnih skupina u njegovoj vladi. Čineći to, odrekli smo se naše autonomije i našeg sredstva da radimo prema miru. Ali to ne mora biti tako. Imati zajedničku vanjsku politiku utemeljenu na podržavanju temeljnih vrijednosti i obvezivanju svih strana na međunarodno pravo odmah bi otključalo paralizu u kojoj se nalazimo”, potcrtavaju.

Također, dodaju, vrijeme je da Europa pročita situaciju.

“Generalna skupština Ujedinjenih nacija velikom je većinom glasala za jačanje palestinske državnosti, dok je kolektivni Zapad sve više izoliran nakon što je odlučio ili suzdržati se ili glasati protiv. Štoviše, samo glasanje vjerovatno će uskoro biti poništeno od strane Vijeća sigurnosti UN-a u kojem je Zapad prezastupljen. Možemo formulirati svakakve razloge za svoj stav, ali istina je da je ostatak svijeta već formirao svoje mišljenje. Oni vide licemjerje napisano u cijelom odgovoru Zapada”, upozoravaju ekspertice i nastavljaju:

“To se može promijeniti – ako mi to želimo. Vraćajući se našim temeljnim načelima, možemo donekle popraviti ovu sliku Europe. Pozvali smo se na međunarodno pravo kako bismo potvrdili pravo Izraela da se brani od napada Hamasa od 7. oktobra. Sada, moramo podržati međunarodno pravo kada je riječ o zaštiti života i prava na samoodređenje Palestinaca. Napori prema prekidu vatre i početku novog mirovnog procesa u regiji trebaju postati europska opsesija. Čak i ako nismo uspjeli jednom ili dvaput u prošlosti, čak i ako nismo uspjeli 75 godina, moramo pokušati učiniti ovo uspješnim – dok konačno ne uspije”.