Superćelijske oluje najrjeđe su među olujama koje postoje, i to zato što se više faktora mora poklopiti kako bi do njih došlo.

Nije svaka oluja superćelijska, niti svaka superćelijska oluja znači i jako nevrijeme, piše Severe Weather, objašnjavajući znakove koje svako može uočiti na nebu koji ukazuju da se prema nekom mjestu sprema superćelijska oluja.

Iako postoje i one superćelije na nebu koje neće prouzrokovati štetu, velika većina ipak hoće, a sa sobom će donijeti i tuču, grmljavinu i jake pljuskove. Kako medij navodi, one su najrjeđe vrste grmljavinskih oluja jer se više faktora poput smjera vjetra i terena moraju poklopiti kako bi do njih došlo.

Nakošen izgled

Superćelijsku oluju vrlo se lako može prepoznati na prvu zbog njenog ulaznog nagiba koji se stvara zbog vjetra koji se povećava s visinom. Zbog toga one izgledaju nakošeno, što je jasno vidljivo golim okom.

Dva različita područja strujanja

Ove oluje također su prepoznatljive zbog dva različita silazna strujanja. Prvo od njih je Forward Downdraft (FFD) koje se smatra područjem padajućeg zraka i ono se nalazi na prednjem dijelu superćelijske oluje. U sebi nosi hladan i vlažan zrak te je taj dio onaj koji proizvodi kišu i tuču, a vuče se prema dolje zbog opterećenja vodom. Rear Flank Downdraft (RFD) se pak nalazi na stražnjem dijelu superćelijske oluje, a formira se zbog hlađenja isparavanjem i negativnog uzgona kao posljedica. Taj dio gura se prema dolje i zagrijava na putu, a u svemu tome padaline se mogu prebacivati iz FFD-a u RFD rotacijom mezociklona.

Zid oblaka

Znak da stiže superćelijska oluja upravo je oblak zida koji u sebi ne sadrži oborine. On nastaje jer zrak kojeg je ohladila kiša iz FFD-a ili RFD-a povlači se prema gore. Kako je taj zrak vrlo vlažan jer ga je ohladila kiša, miješani zrak koji se uzdiže zato se i kondenzira na nižim visinama od zraka u čistom dotoku. S obzirom na vjetar, ti zidni oblaci mogu imati različite izglede, a mogu biti rotirajući i nerotirajući.

Rep oblaka

Superćelijska oluja ima i svoj rep, a produžetak je zida oblaka kojeg možemo vidjeti pridruženog oluji. Oni dolaze u brojnim oblicima i veličinama, od kratkih zdepastih produžetaka, pa sve do oblaka koji su dugački i po nekoliko kilometara.

Pojas toplog zraka

Kolokvijalno će stručnjaci, pa i lovci na oluje, ovo nazivati ”feeder bendovima”, a zapravo se radi o toplom zraku koji se slijeva prema superćelijske oluje. Oluje mogu imati jedan veliki pojas toplog zraka koji pristiže, ali mogu imati i više manjih.

‘Prugasti’ mezociklon

Superćelije, navodi Severe Weather, razvijaju jasne linearne pruge u donjem dijelu mezociklona. U nekim ekstremnijim slučajevima mogu poprimiti i izgled naslaganih ploča.

Dio bez kiše

Ova značajka superćelije naziva se “RFD prorezom”, a očituje se time što on ne sadrži kišu u sebi. Taj prorez bez kiše može se u nekim slučajevima vrlo jasno vidjeti, dok ga u nekima može zaklanjati kiša pa nije vidljiv.

Svod superćelije

Ovo nemaju sve superćelije, ali je jasno vidljiv na onima koje ga sadrže. Radi se o području superćelije između nagnute uzlazne struje i FFD-a koji sadrži kišu u sebi. Ovaj dio ovisi o nagibu uzlaznog strujanja i pomaku FFD-a.

Vrlo velika tuča

Ono što će ostati od superćelije na tlu bit će veliki komadi leda koji će pasti s oborinom. Superćelijske oluje najćešće proizvode tuču promjera većeg od 5 centimetra, odnosno veličine teniskih loptica. Upravo takva tuča pogodila je BiH i Srbiju te uzrokovala ogromne štete.

Rotacija oblaka

Ova oluja izgledat će kao da se rotira, i to zbog vjetrova koja je prati. S obzirom na superćelije imaju “prugaste” mezociklone, te rotacije još su jasnije vidljive na nebu, prenosi Večernji list BiH.