Naša današnja priča vraća nas u davnu 1914. godinu, u vrijeme burnih događaja na Balkanu. Julski ultimatum bio je, naime, ultimatum upućen vladi Kraljevine Srbije 23. jula 1914. godine, nakon Sarajevskog atentata. U junu 1914., Franz Ferdinand, austrougarski prestolonasljednik, došao je u Bosnu da nadgleda vojne vježbe austrougarske vojske.

Dana 28. juna 1914., tokom vožnje sarajevskim ulicama, ubijen je u atentatu koji je na njega izvršio Gavrilo Princip, pripadnik organizacije "Mlada Bosna".

U Austro-Ugarskoj je vladalo uvjerenje da su srbijanske vlasti upletene u atentat te je zatražena istraga u Srbiji, a Austro-Ugarska je 23. jula 1914. dala Srbiji ultimatum sa ponižavajućim uvjetima za tu zemlju. Kraljevina Srbija je odgovorila pozitivno na sve tačke osim na šestu. Austrougarski ambasador, baron Giesl von Gieslingen nije prihvatio odgovor te je uslijedila objava rata Srbiji 28. jula 1914. Britanski ministar vanjskih poslova, sir Edward Grey opisao je ovaj dokument kao najteži ultimatum koji je ikad jedna država uputila drugoj.

Ultimatum je zahtijevao od Srbije da dopusti istražiteljima Austro-Ugarske pristup na teritoriju Srbije, gdje bi oni imali puno pravo istraživati i krivično goniti građane Kraljevine Srbije. Taj je zahtjev bio neprihvatljiv srpskoj strani te ga je ona odbila. Kada je Austro-Ugarska odbila srpsko uvjetno prihvatanje zahtjeva i objavila rat, to je pokrenulo niz događaja koji će svijet uvesti u Prvi svjetski rat.

Iz iskaza i priznanja vinovnika atentata od 28. juna vidi se da je Sarajevski atentat skovan u Beogradu, da su oružje i eksplozive kojima su ubice bile snabdjevene, njima dali srpski oficiri i činovnicima, članovi "Narodne odbrane" i, najzad, da su i samo prebacivanje zločinaca u Bosnu i njihovog oružja pripremili i izveli šefovi srpske pogranične službe.

(SB)