Naša današnja priča vraća vas u 2009. godinu u vrijeme priznanja krivice Gordana Đurića, trećeoptuženog na suđenju za zločin počinjen na Korićanskim stijenama.

Naime, on je postigao sporazum o priznanju krivice s Tužilaštvom BiH. Đurić je sporazumno priznao krivicu za zločin protiv čovječnosti počinjen 21. augusta 1992. godine na lokalitetu Korićanske stijene.

Ovo je drugi sporazum o priznanju krivice na ovome suđenju. Prethodno je sporazum postigao Damir Ivanković, koji je 30. juna svjedočio protiv ostale sedmorice optuženih. Obavijest o drugom priznanju došla je dok je Ivanković u sudnici još svjedočio, veoma detaljno, o onome što se desilo navedenog dana 1992. godine i ulozi suoptuženih.

Osim Ivankovića i Đurića, za zločin na Korićanskim stijenama Tužilaštvo BiH teretilo je Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije. Optuženi su 21. augusta 1992. godine učestvovali u strijeljanju 200 civila iz Prijedora na području Korićanskih stijena.

„Utvrđeno je da optuženi nije sudjelovao u strijeljanju i egzekuciji žrtava, već da je u vrijeme izvršenja zločina vršio osiguranje lokaliteta na kojem je zločin počinjen”, navodi Tužilaštvo BiH.

Prema izjavi zaštićenog svjedoka datoj na glavnom pretresu 19. maja 2009. godine, “Đurić je stajao iza stijene u vrijeme kada se čula pucnjava”. Svjedok KS1 je za optuženog kazao “da je bio preplašen”.

Državno tužilaštvo tvrdi da je prije sklapanja sporazuma “informiralo oštećene s područja Prijedora”, koji su im rekli da daju podršku sporazumu kako bi se otkrila istina o zločinu na Korićanskim stijenama, te kaznili počinioci.

Gordan Đurić, zvani “Buzda” i “Buzdovan”, sporazumom se obavezao da će dati izjavu kojom će izraziti pokajanje pred žrtvama za svoje sudjelovanje u izvršenju krivičnog djela koje priznaje.

Kako navodi Tužilaštvo BiH, optuženi se obavezao da će ovlaštenim službenicima Tužilaštva BiH i drugim agencijama za sprovođenje zakona prenijeti svoja saznanja o zločinu, te pružiti eventualne materijalne dokaze ili informacije o tome gdje bi se ti dokazi mogli nalaziti.

Podsjetimo, masakr na Korićanskim stijenama je zločin nad više od 200 bošnjačkih i hrvatskih civila iz Prijedora koji se dogodio 21. augusta 1992. kao dio kampanje etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata koju su sprovele vlasti Republike Srpske u Bosanskoj krajini.

Toga dana više od 200 Prijedorčana iz konvoja koji je krenuo iz Tukova izdvojili su policajci Republike Srpske na planini Vlašić na lokaciji Korićanskih stijena. Gotovo svi ubijeni civili nalazili su se u dva autobusa koja su se konvoju pridružila u logoru Trnopolje.

Osim njih, iz kamiona prijedorskog Autotransporta koji su vozili prognane, policajci Republike Srpske izdvojili su 30 civila. Civilima je naređeno da stanu na rub provalije, a potom im je pucano u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili sa bacanjem bombi i dodatnim pucanjem kako niko ne bi preživio. Ipak nekoliko ljudi uspjelo se spasiti bacivši se ranije u provaliju, a kasnije su svjedočili u Haškom tribunalu na suđenjima ratnim zločincima.

(SB)