Slovenija bi se idućih mjeseci mogla pridružiti sve brojnijoj grupi zemalja u kojima teško bolesni ljudi mogu sami odlučiti kada će umrijeti.

Početkom juna slovenski građani su se na savjetodavnom referendumu očitovali o pitanju treba li donijeti zakon o pravu na eutanaziju i 54,82 posto odgovorilo je da treba. Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za donošenje zakona kojim će se regulirati pravo na pomoć pri dobrovoljnom prestanku života?

Sada je gotovo izvjesno da će Slovenija biti prva država u regiji koja će legalizirati eutanaziju (grč. εὐϑανασία: lijepa smrt).

Eutanazija je omogućena u više evropskih zemalja, ali je Belgija postala prva zemlja na svijetu koja je dozvolila eutanaziju bez obzira na godine.

Belgijski parlament je velikom većinom glasova odobrio proširenje zakona o eutanaziji i na mlađe od 18 godina, čime je pokrenuto pitanje eutanazije u evropskim zemljama.

Belgijski zakon o eutanaziji usvojen 2002. godine, do sada se primjenjivao samo na odrasle osobe, ali je proširenjem tog zakona Belgija postala prva zemlja koja omogućava eutanaziju djece.

Holandija i Belgija su jedine zemlje koje su legalizovale aktivnu eutaniziju, u kojoj se za eutanaziju primjenjuju različite mehaničke metode ili hemijske supstance radi što bržeg izazivanja smrti. U Holandiji je eutanazija dozvoljena za starije od 12 godina.

Prema zakonu iz 2005. godine, u Francuskoj je dozvoljena, u određenim slučajevima, neka vrsta eutanazije, tako što se prekida terapija pacijentu, ali ljekari ne smiju da sprovode aktivnu eutanaziju.

U Luksemburgu je taj zakon usvojen 2009. godine ali je zabranjen za maloljetnike, dok je u Švicarskoj na snazi direktna eutanazija, što znači da ljekar može pacijentu da odredi smrtonosnu dozu nekog lijeka, ali taj lijek pacijent mora sam da uzme.

U Norveškoj, ljekar ima pravo da odluči da prekine terapiju pacijentu ako to zatraži pacijent na samrti ili članovi njegove porodice u slučaju da bolesnik ne može da komunicira s okolinom.

U Danskoj pacijent može da ima "medicinski testament" koji ljekari moraju da poštuju.

U Njemačkoj se toleriše pasivna eutanazija. Nijemci koriste riječ "sterbehilfe" (pomoć da se umre), što uključuje mogućnost da ljekar prekine terapiju, ali samo ako pacijent to želi i jasno stavi do znanja.

Slična je situacija u Austriji.

U Velikoj Britaniji je eutanazija zabranjena zvanično, ali ljekar može pacijentu na samrti dati jaku dozu morfijuma, iako se zna da od toga može da umre, što se pravda ciljem ljekara da otkloni bol.

U Španiji, gdje je Katolička crkva posebno aktivna u osuđivanju eutanazije, zakon dozvoljava pacijentu pravo da odbije liječenje.

U Grčkoj i Rumuniji je eutanazija strogo zabranjena i ljekar može da dobije do sedam godina zatvora ako je primijeni. U Poljskoj i Irskoj je sličan slučaj, a ljekari mogu da budu osuđeni na zatvorske kazne od pet do 14 godina.

U Srbiji i BiH eutanazija se smatra ubistvom, dok je u Hrvatskoj zabranjena, ali je zatvorska kazna manja, u zavisnosti od slučaja.