„Koliko god Vučić htio da se to zaboravi i izbriše jer nije ugodno, to nije moguće. Stoga sam ga pitao samo jednu stvar: je li svjestan koliko je Srba zavijeno u crno zbog toga što je izrekao u proljeće 1995. u Glini“, uputio je pitanje predsjednik Hrvatske Zoran Milanović svom kolegi iz Srbije Alekandru Vučiću na događaju povodom 30. godišnjice osnivanja 20. domobranske pukovnije Hrvatske vojske Red Nikole Šubića Zrinskog.

Milanović je dodao da ne želi da citira tadašnji Vučićev govor. 

Podsjećanja radi, Vučić je te ’95. godine u Glini, uz pozdrav „narodu Gline i srpske Banije“, pozdravio i one „koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, koji ste oslobodili srpsku teritoriju“.

„Zbog vas nikada više ovde neće biti ustaška vlast i zločinački režim Franje Tuđmana. Pokušavali su vas oterati i uz pomoć međunarodnih sila, Zapada, pa i njihovih beogradskih sluga – Slobodana Miloševića, njegove žene i njihovih kurira“, govorio je Vučić u Glini 20. marta 1995. godine, dok je bio član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, navodi Danas.rs.

Portparol zla

Srđan Milivojević, narodni poslanik, za Danas kaže da kad neko izgovori najsramniju rečenicu iz anala političkog beščašća „Ubijte jednog Srbina mi ćemo stotinu muslimana“, mora da zna da poslije toga neće zaplakati samo bošnjačke majke.

Foto: FoNet/Milica Vučković

„Mnogim majkama u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, crnina je postala narodna nošnja zbog politike i ratnohuškačkih govora Aleksandra Vučića“, ističe Milivojević.

Prema njegovim riječima, Vučić je bio jedan od portparola zla devedesetih godina.

„Na žalost bilo je dovoljno ekstremista sa hrvatske strane da sroče ‘adekvatan odgovor’ na Vučićev govor u Glini koji se prelomio preko leđa nedužnih ljudi. Strašno je što je bez ikakvog osećaja odgovornosti, Vučić srpski narod u Hrvatskoj prepustio svojoj zloj sudbini 1995. bez ispoljavanja ikakvog kajanja ili solidarnosti sa tim ljudima, ne libeći se da i danas populistički zloupotrebljava njihovu tragičnu sudbinu koju je i sam kreirao“, kaže Milivojević.

Kako dodaje, Srbi u Hrvatskoj su preživjeli Antu Pavelića, Jasenovac i Crnu Legiju.

„Ali ne i Miloševićevu, Šešeljevu i Vučićevu politiku i to je njihova istorijska odgovornost od koje ne mogu pobeći“, naglašava Milivojević.

To mu je posao

Dejan Kožul, novinar, kaže da je Vučićev posao da zavija ljude u crno.

 Foto: FoNet/Milica Vučković

„To radi otkako se bavi politikom, kako on, tako i njegovi saradnici. Za njih je život vrijedan samo ako ga više nema. Takvi su podložni za manipulaciju i ne bune se“, naglašava Kožul.

Vučić bio dio Šešeljeve mašinerije

Davor Gjenero, politički analitičar iz Hrvatske, s druge strane kaže da je Milanovićev komentar do neke mjere neobičan za političare na ovim prostorima.

Foto: Privatna arhiva

„Temeljna poruka komentara vezana je uz pitanje odgovornosti za izgovorenu riječ, a pritom ima i empatije prema nesretnoj sudbini pripadnika srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj“, primjećuje Gjenero.

Kako kaže, gotovo od svih onih koji su potpirivali vatru nacionalističke isključivosti, a upravo su to radili svi emisari režima iz Beograda na okupiranim prostorima Hrvatske, za to niko nije odgovarao.

„Osuđen je kao ratni zločinac, doduše, Vojislav Šešelj, zbog poticanja progona Hrvata u Vojvodini. U vrijeme kad je držao vatreni govor u Glini, kao i u vrijeme kad je prijetio odmazdom nad sto Bošnjaka za jednog ubijenog Srbina, Vučić je bio dio Šešeljeve mašinerije. U pravu je predsjednik Milanović kad kaže da se predsjednik Vučić najradije ne bi sjetio toga što je govorio“, kaže Gjenero. 

Prema njegovom mišljenju, Vučićeva glinska epizoda pokazuje kako je važna odgovornost za izgovorenu riječ.

„Ali i to kako bi bilo važno da je nakon sloma totalitarnih režima provedena lustracija, da su svi serviseri i benefiteri režima koji su gazili ljudska prava i poigravali se ljudskim sudbinama potisnuti iz javnosti, da im je zabranjeno sudjelovati u političkom životu zemlje“, kaže Đenero.

Nažalost, dodaje, za lustraciju nije bilo niti spremnosti niti snage.

„A danas se tek može akterima tih režima postaviti pitanje: jeste li svjesni što ste radili i koliko ste ljudi uništili. Do sada smo takva pitanja čuli uglavnom od aktera iz civilnog društva. Ugodno je iznenađenje da je tako progovorio političar“, zaključuje Gjenero.