Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović, govoreći za N1, podsjetio je da status logoraša u BiH praktično ne postoji.

Prema riječima Omerovića, postojećim zakonima o osnovama socijalne zaštite, odnosno civilnih žrtava rata, na području Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH pokriveno je oko pet posto logoraša, što znači da ostalih 95 posto uopće nije prepoznato. Nemaju status, ističe Omerović, niti u skladu s tim imaju ikakva prava.

“Čak nemaju ni adekvatan zakon. Tih 200.000 posljeratnih logoraša nisu nigdje spomenuti zvanično, nisu institucionalno riješeni i nemaju status, a u skladu sa statusom nemaju ni prava koja mogu da koriste.

S obzirom na to da protok vremena čini svoje - PTSP i ostalo, i taj neki zdravstveni aspekt nije riješen kod logoraša, a da ne govorimo da se može razgovarati o nekoj tempiranoj bombi, jer PTSP i ono što su logoraši proživljavali širom Bosne i Hercegovine u logorima, nikad nije zvanično priznato, osim onog dijela u kojem su oni radili, vezano za knjige, vezano za filmove, vezano za suradnju sa međunarodnom zajednicom, vezano za suradnju sa institucijama, univerzitetima. Međutim, institucionalnog priznavanja nema”, pojašnjava Omerović.

Stoga su najavljeni protesti, kaže, jedan od posljednjih načina na koji logoraši pokušavaju ukazati na njihove probleme i da je zakon o logorašima nužan.

“U ovom kontekstu mi vršimo pritisak na Vladu FBiH i tražimo od nje da se usvoji zakon o logorašima ili zakon o zaštiti žrtava ratne torture i tražimo drugi dio, da se pomogne logorašima, a koji se tiče troškova pravobranlaštva RS-a, koje i danas nastavlja finansijsku torturu opterećujući njihova primanja, penzije, naknade, plate do nivoa od 50 posto. To je ono što vi u medijima objavite, na Facebooku da tamo naplaćaju nekakve troškove logora, kao da smo bili smješteni u hotelu”, ističe predsjednik Saveza logoraša BiH.

Nezadovoljstvo je, dodaje, stalno prisutno, ali logoraši ne očekuju samilost. Napominje da su oni kategorija stanovništva koja je i dalje aktivna i koja doprinosi.

“To je kategorija koja je aktivna, ali dug prema toj kategoriji nije nikad izmiren, znači, i on mora da se izmiri za početak ovdje na nivou Federacije, a onda imamo stvari puno koje još treba da poradimo, pogotovo na nivou RS-a, a određeni dio i na nivou Brčko distrikta iz jednog razloga. Samo 5 posto iz te kategorije je prepoznato, a 95 posto nema ništa. Moramo tim ljudima pomoći. Ti ljudi su dali svoje tijelo, svoj duh.

I dan danas su aktivna kategorija - rade knjige, rade, filmove, digitaliziramo dokaze, surađujemo sa rezidualnim mehanizmom. Sve to rade logoraši, sve to radi Savez Logoraša u BiH sa svojim članicama širom Bosne i Hercegovine”, napominje.

Prema procjenama, u BiH je u postratnim godinama bilo oko 200.000 logoraša iz svih logora širom BiH.

“Međutim, s obzirom na protok vremena, s obzirom na teror koji su oni proživljavali u logorima, s obzirom na žrtve, s obzirom na djelovanje loših zdravstvenih prilika, PTSP-a, danas je procjena prema nekim istraživanjima - oko 49 posto nas da je među živim. Znači, 51 posto tih ljudi nikad neće nikakvu dunjalučku satisfakciju doživjeti za ono što su pretrpjeli, a strašne su stvari, nepojmljive normalnim ljudima, koje su oni podnijeli u logorima”, kaže Omerović:

“Oko 100.000 logoraša očekuje neka osnovna ljudska prava, ništa posebno, ne radi se čak eksplicitno ni o nekakvim novčanim prevelikim zahtjevima, već sve onako u skladu sa realnim mogućnostima. Ali ono od čega ne odstupamo jeste institucionalno rješavanje prava koja se izvode iz zakona koji će reći da su postojali logoraši, šta se tamo dešavalo i koji će im dati na kraju krajeva određen status i ono što su davno i davnih dana zaslužili, a njih više od 50 posto to neće nikad doživjeti.”