Bivši filmski režiser Emir Kusturica jučer je novinarima u Beogradu saopćio odluke žirija (svog privatnog)  „Andrićevog Instituta“ o dodjeli Velike književne nagrade "Ivo Andrić". On je najprije uputio oštre kritike  državnom rukovodstvu Srbije koje nije dovoljno uključeno o podršku njegovom Institutu zbog čega je zaprijetio da ubuduće neće medije obavještavati na konferencijama u Beogradu. Potom je saopćio da su ovogodišnji laureati italijanski pisac i publicista Alessandro Baricco, te Nebojša Jevrić književnik iz Srbije. Član žirija, pored Kusturice, Želidrag Nikčević, rekao je da "Andrićev institut ima najveći i najvažniju književnu nagradu u regionu i to ne samo zbog novčanog iznosa koji je i ne samo zbog imena“, već i „pre svega zbog vrhunske umetničke i kulturne atmosfere koja se obavlja oko ove nagrade prilikom njene dodele, ali i onoga kasnije".

O nagrađenom italijanskom piscu Barricu se dosta zna, riječ je o jednom od najsvestranijih umjetnika u toj zemlji. Ni drugi laureat, Nebojša Jevrić, nije nepoznat u Srbiji, pa i regionu, uglavnom po zlu i širenju mržnje ratnohuškačkim novinskim tekstovima i knjigama.

LUDOVANJE "SRPSKOG HEMINGWAYA"

Ovaj Crnogorac iz Bijelog polja na početku rata je raspoređen  u reviju „Duga“,  službeni bilten velikosrpske agresije sa početka 90-ih. Zajedno sa starijim kolegama, novinarima i piscima  iz tog lista, poput Brane Crnčevića, Dragoša Kalajića, Vanje Bulića, Mome Kapora…mladi Jevrić  je kružio po ratištima, najprije u Hrvatskoj, a kasnije i Bosni i Hercegovini i na kraju na Kosovu. Kako je pisao književni portal "Beton","Jevrić je razvio osoben stil anegdotskog iskaza sa nadrealnim elementima "smeha na grobovima". Zbog njegovih neposrednih, dojmljivih izvještaja sa ratišta, poznata srpska novinarka Mirjana Bobić-Mojsilović ga je nazvala "srpskim Hemingvejem".  

Jedan od najvećih i najpoznatijih podviga „srpskog Hemingveja“ u prvoj godini ratnog izvještavanja bila je reportaža koju je napravio nakon što je zajedno sa srpsko-crnogorskim hordama tokom agresije na jug Hrvatske upao u kuću poznate pjevačice Tereze Kesovije u Konavlima i slikao se u njenom luksuznom bazenu. "Gaćice hrvatske pjevačice", bio je ushićeni naslov Jevrićevog teksta u „Dugi“ koji se bavio, pored ostalog, i intimnim vešom „izuzetom“ u kući Kesovije. Kuću su Jevrićevi suborci najprije temeljito opljačkali, a potom i zapalili.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini ratni reporter Nebojša Jevrić se obreo na položajima Vojske RS oko Sarajeva. Javljao se sa Pala, iz Ilijaša, a najveći dio vremena je proveo u Neđarićima. Koliko se zna, stigao je sa paravojnom jedinicom iz Srbije koju je predvodio Milorad Ulemek- Legija

"U Neđariće se išlo samo po kazni. Ja sam otišao i ostao. Ima samo jedna ulica  koja spaja Neđariće sa Ilidžom. Kasindolska ulica smrti. Tuku sa Igmana, tuku sa Stupa, bije snajper sa studentskih domova. Od sto pedeset branilaca sto dvadeset pet je poginulo", sjećao se kasnije.

 Još je gore, otrio je Jeftić, bilo u Ilijašu. "U Ilijašu je od pet hiljada ljudi tri hiljade poginulo. Turci su bili na brdima iznad Ilijaša…"

HRONIČAR NEĐARIĆA I ILIJAŠA

U prvim mjesecima rata Nebojša Jevrić je nezadovoljan programom i izvještavanjem novinara Radio Sarajeva nazvao telefonom urednika, također Crnogorca, pa mu u napadu nacionalističkog bjesnila psovao i prijetio da će kada uskoro on i suborci "oslobode zgradu televizije", on lično doći i presuditi uredniku-izdajniku. Urednik je, inače, bio dugogodišnji komšija i školski drug Emira Kusturice…

U svojim ratnim reportažama iz Hrvatske, BiH i Kosova Nebojša Jevrić se hvalio prijateljstvom sa manje-više svim gospodarima rata na srpskoj strani od kojih je najveći broj osuđen za ratne zločine. U mirnodopskom životu nekadašnji gradski pijanac i ratni reporter posvetio se pisanju knjiga. Drugovao je, kako se hvalisao, uz gusle sa zemljakom Radovanom Karadžićem (Draganom Dabićem) u kafani "Luda kuća" na Novom Beogradu, sve dok ovaj nije uhapšen i deportovan u Haag. 

Tekst na portalu „Beton“ posvećen Jevrićevom književnom „umijeću“ završava se rečenicom: "Budući lišen svake humanosti, Jevrićevsmrtopis  ostat će kao paradigma književne devijacije u srpskoj kžiževnosti Miloševićevog doba".

Toj i takvoj „književnoj veličini“ žiri predvođen Emirom Kusturicom dodijelio je nagradu nazvanu po slavnom Nobelovcu. Dobijali su prije Jevrića proteklih deset godina tu nagradu slični književni borci za "srpsku stvar", Vladimir Kecmanović, Bora Đorđević, Rajlo Petrov Nogo, ali nagrada ozloglašenom ratnom reporteru, promotoru nacionalne i vjerske mržnje "lišenom humanosti" jedna je od najvećih uvreda i najdubljih poniženja koja je priuštena liku i djelu Ive Andrića!

(Slobodna Bosna)