Najnovijim sukobom predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko uvođenja vojnog roka te učestvovanja pripadnika Oružanih snaga u sigurnosnoj misiji podrške Ukrajini, nastavlja se neprekidni niz njihovog političkog, a često i ličnog  konflikta.

Andrej Plenković i Zoran Milanović nesumnjivo su najsnažniji akteri na domaćoj političkoj sceni. Oštro su do krajnjih granica suprotstavljeni jedan drugomu, a u svojoj već petogodišnjoj bespoštednoj tvrdoj kohabitaciji “progutali” su sve ostale aktere. Praktički se sva politička rasprava i političko nadmetanje odvija između njih dvojice ili uz njihovo učestvovanje, piše N1.

“Njih dvojica su doista akteri u jednoj predstavi u kojoj su naprosto, zbog niza razloga, eliminirali sve ostale glumce”, kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

“Primorac je Plenkovićeva maza”

Tri su razloga tomu, dodaje.

“Prvi je taj što su oni i formalno i stvarno dvojica najvažnijih političara. Drugi je taj što se velik broj ostalih političara i političarki požuruju svrstati na stranu jednog ili drugog pa im nije ostala neka posebna i samostalna pozicija za nastup. I treće je to što se sada događa da se svi realni problemi u društvu i zajednici prelamaju kroz njihove riječi. Njih dvojica su postali filtri onoga što dolazi u političku javnost”, smatra Puhovski.

Ni u kampanji za predsjedničke izbore Milanović naspram sebe praktički nema Dragana Primorca kao HDZ-ovog kandidata, nego Plenkovića. Puhovski kaže kako proteklih sedmica, pokušavajući igrati na finoću i ne zaoštravajući stavove, Milanović neke teme nije usmjerio na Plenkovića, ali nije dobio ni očekivanu reakciju Primorca.

“Po logici stvari na drugoj je strani trebao biti Primorac, ali je on očito nekakva Plenkovićeva maza koja se sama ne usudi pojaviti u sporu, niti sam izazvati spor, nego se ponaša kao da bi se htio prošvercati u predsjedničku funkciju. Milanović tako u kampanji nema s kime polemizirati. Dvije kandidatkinje (Marija Selak Raspudić i Ivana Kekin) ne čine mu se dovoljno jakima. A i općenito on ima dobro poznati mizogini stav pa s njima i neće polemizirati ako baš ne bude morao”, kaže.

“Petnaest dana bez njihovih izjava imalo bi ljekovit učinak”

U toj situaciji, dodaje Puhovski, Milanović je proteklih dana odlučio institucijski pojačati svoju funkciju dajući izjave u pisanom obliku.

“Pokušava se prikazati čovjekom koji brani domovinu od toga da, otprilike, njeni sinovi krvare po bjelosvjetskim bojišnicama. Na to mu je Plenković dosta jasno odgovorio da je time sačuvao pet časnika od odlaska u Njemačku. I to je sve. Opet smo u pat-poziciji”, napominje.

Kada bi novinari, odnosno mediji postigli svojevrsni pakt o tome da 15 dana ne prenose izjave Plenkovića i Milanovića to bi, smatra Puhovski, imalo ljekovitog učinka za javnost, a možda i za njih dvojicu. No ističe da je takvo što nemoguće jer bi to bila povreda načela javnosti.

“Doista bi bio ozbiljan grijeh prema javnosti da ne bude obaviještena o tomu što su rekli njih dvojica. To je trik u koji su svi ušli – dame i gospodo, vi ste ih izabrali pa izvolite slušati što oni govore. Ne vidim kako bi se moglo ignorirati dvojicu najvažnijih ljudi u političkoj sferi Hrvatske”, kaže Puhovski, između ostaloga.