Jedna je od onih nezaobilaznih kuhinjskih namirnica, koristi se u gotovo svemu, a i izuzetno je zdrava. Ova biljka nas štiti od tumora, snižava pritisak i pomlađuje mozak, ali izuzetno je važno kako ga jedemo

Bijeli luk je vjekovima jedna od glavnih namirnica u kuhinjama širom svijeta, hvaljen ne samo zbog svoje aromatičnosti, nego i zbog brojnih zdravstvenih prednosti. Ali, postavlja se pitanje o kojem možda niste razmišljali - je li važno jedemo li ga sirovog ili kuvanog? Neki se ljudi kunu u snažnu djelotvornost sirovog bijeli luka, dok drugi vjeruju da njegovo kuvanje poboljšava njegova zdravstvena svojstva. Dakle, koja je verzija zaista bolja za nas?

Nutritivni sadržaj sirovog bijeli luka

Bijeli luk je prepun esencijalnih vitamina i minerala, a istovremeno je i niskokaloričan. Tipična porcija od tri čena sadrži samo 13 kalorija, a obezbjeđuje dobru količinu vitamina B, posebno vitamina B6, koji pomaže tijelu u stvaranju energije iz hrane. Ostali vitamini B grupe poput niacina, riboflavina i tiamina takođe igraju ulogu u proizvodnji energije.

Vitamin C, antioksidans koji podržava imunološku funkciju, takođe se nalazi u sirovom bijelom luku, doprinoseći oko 5% vaše dnevne potrebe u samo tri čena. Osim toga, bijeli luk snabdijeva i vitaminom K, koji pomaže kod zgrušavanja krvi, kao i manganom, mineralom vitalnim za rad mozga i živaca. Ostali minerali poput bakra, cinka i gvožđa takođe su prisutni u manjim količinama, piše Jedem.hr

Djelovanje kuvanja na bijeli luk

Kuvanje bijelog luka može da smanjiti neke od njegovih hranjivih materija, posebno vitamine topive u vodi poput B i C, koji su skloni gubitku tokom vrenja. Kako bi se smanjio gubitak vitamina C, preporučuju se metode poput kuvanja na pari ili kratkog kuvanja. S druge strane, na vitamine topive u mastima poput vitamina K toplota nema preveliko dejstvo.

Iako minerali ostaju uglavnom netaknuti tokom kuvanja, neki se mogu isprati tokom vrenja, pa se zato preporučuje dodavanje bijelog luka na kraju procesa kuvanja kako bi se zadržalo što više hranjivih materija.

Alicin - ključna supstanca u bijelom luku

Zdravstvene koristi bijelog luka uglavnom su posljedica alicina, supstance koja nastaje kada se bijeli luk nasjecka, zgnječi ili žvaće. Ova supstanca je bogata sumporom, ima antioksidativna svojstva i vjeruje se da igra ulogu u smanjenju upala i u podršci kardiovaskularnom zdravlju. Studije su pokazale da i sirovi i zagrijani bijeli luk imaju protivupalno djelovanje, iako sirovi bijeli luk zadržava viši nivo alicina.

Kako biste sačuvali alicin prilikom kuvanja, najbolje je zdrobiti bijeli luk i ostaviti da odstoji oko 10 minuta prije nego što ga izložite toploti. Ovo razdoblje mirovanja omogućava enzimima da se aktiviraju i formiraju alicin, koji tada može da bolje podnese toplotu.

Bijeli luk i kardiovaskularno zdravlje

Potencijal bijeli luka za snižavanje holesterola privukao je pažnju, zato što materije poput flavonoida, selena i ali i sulfida u sirovom i kuvanom bijelom luku mogu da doprimesu njegovim pozitivnim učincima na zdravlje srca.

Istraživanja su pokazala da bijeli luk može pomoći u smanjenju nivoa holesterola, posebno kod osoba s povišenim nivoom. Metaanaliza je otkrila da su različiti oblici bijelog luka, uključujući bijeli luk u prahu i odležani ekstrakt bijelog luka, djelotvorniji u snižavanju ukupnog holesterola u poređenju s placebom. Za one s blago visokim holesterolom, bijeli luk može da ponudi prirodnu alternativu konvencionalnim lijekovima.