Svijet
SVJEDOČENJE MEDICINSKIH RADNIKA NAKON BORAVKA U GAZI: "Tuga i trauma su duboki, ne znam kako ćemo se oporaviti"
Prije 16 min0
Otišao je doktor Ćima, velikan sociologije na ovim prostorima.
Društvo
10. Okt. 2024 10. Okt. 2024
0
Bilo je istinsko zadovoljstvo, čast, priznanje, privilegija - ukratko puno toga od onog dobrog što ova profesija može ponuditi, dakle, novinarska - razgovarati sa profesorom Esadom Ćimićem, koji nas je napustio prije tri dana u Zagrebu. A rođen je 3. juna 1931. u Mostaru, gdje je i završio srednju školu. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a onda je od 1966. pa u narednih deset godina u istoj visokoškolskoj instituciji bio profesor teorijske sociologije.
Zbog navodne "moralno-političke nepodobnosti" 1976. je izgubio mjesto redovnog profesora. Iste godine bio je jedan od osnivača Studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, na kojem je šest godina radio kao profesor sistematske sociologije. Od 1982., pak, predavao je sociologiju religije i sociologiju morala na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Radio je kao savjetnik, a potom i kao direktor, od 1992. do 1996., na Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Vraća se, zatim, u Zadar, opet na Filozofski fakultet, na kojem je bio šef Odsjeka za sociologiju. Živio je u Zagrebu, ali i predavao kao profesor emeritus na Zadarskom sveučilištu.
Bio je pionir, ali i doajen bosanskohercegovačke i hrvatske sociologije, autor je mnogobrojnih priznatih knjiga, stručnih i naunih članaka, a Grad Zadar mu je 2008. dodijelio nagradu za životno djelo.
Razgovarali smo u februaru 2012. kada se Angelina Jolie sa ekipom svog filma "U zemlji krvi i meda" pripremala za sarajevsku premijeru. Upravo o temi koju i holivudska diva tretira u svom prvom dugometražnom filmu koji potpisuje kao rediteljica. O fenomenu silovanja, kako ga nazvao naš tadašnji sagovornik. "Silovanje u ratu kvalitativno se razlikuje od bombe koja je pogodila neki vojni cilj, od bezobzirnog pljačkanja i paljenja, od promišljene zasjede, masovnih ubojstava i mučenja pri saslušavanju, iako sadrži sve elemente nabrojenog", citirao je Esad Ćimić američku novinarku, aktivistkinju i feministkinju Susan Brownmiller u svojoj izvrsnoj knjizi "Iskušenja zajedništva", koju je sarajevski Did objavio 2005. godine.
“Svodi li se sukob u Bosni i Hercegovini na vjerski rat?”, postavio je profesor pitanje u toj knjizi i napisao da se “precizno može odgovoriti: i ne i da“. Ipak, negativni odgovor jedini je precizan i prihvatljiv svima onima koji su se odupirali agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, i branili tek stečenu nezavisnost svojih domovina.
"To sam htio reći u drugom kontekstu. Ako rat posmatramo kao proces, onda je moj odgovor - i da i ne. I taj rat doživio je tri faze. On je u začetku bio školnički primjer agresije jedne države, u ovom slučaju Srbije, na druge države bivše SFRJ. Vrlo dobro se zna da je tu agresiju kreirao Slobodan Miloševć kao osoba, što se tiče institucija imamo Memorandum SANU-a, a sve je realizirala tzv. JNA, bolje reći srpska vojska. S te strane nema nikakvog spora, radi se o agresiji Srbije na ove druge zemlje.
Međutim, kako je rat odmicao i kako su se međunarodni faktori, u izvjesnom smislu, varijabilno ponašali, on je postupno prelazio u religijski sukob. Jer, nacije su tretirane, naročito u stranom tisku, kao plemena. A vrlo je važno i da rat poprima elemente građanskog rata u onom trenutku kada počinju sukobi unutar jedne nacije i jedne vojske.
Dakle, vojske Alije Izetbegovića i vojske Fikreta Abdića. Uz ovu, možda najtragičniju činjenicu, valja dodati i sukob između dviju žrtava agresije: Hrvata i muslimana, odnosno Bošnjaka. Svatko tko previđa distinkciju između agresora i žrtve falsificira povijesne činjenice. Brisanje razlike između dželata i žrtve je primjer providne manipulacije. To je tipičan primjer građanskog rata. I u slučaju kada unutar srpskog naroda imate Srbe koji su ostali u Sarajevu i bili pripadnici Armije RBiH i Srbe koji su direktno sudjelovali u agresiji", govorio je tada Esad Ćimić.
U uvodu knjige "Iskušenja zajedništva" napisao je da je kao i svaki istraživač, kojem je u fokusu rat od 1991. do 1995., bio u nedoumici koju pojavu odabrati i kako je naučno zahvatiti: "Jedna od tih pojava je bila - silovanje žena, navlasito žena Bošnjakinja."
"Pošao sam od jedne provjerljive povijesne istine. U dosadašnjim ratovima na ovim prostorima, nije bilo takvog fenomena, tog opsega, i te zagriženosti i mržnje, a da se tako plastično ispoljio kao što je to bio slučaj sa silovanjima žena u BiH. I među prvima sam, ako ne i prvi, postavio tezu da je u strategiji srpske agresije na ove druge države bio i program silovanja.
On ima strategijski doseg prije svega zato što simbolizira povećanje Srba, jer su djeca rođena iz takvih patologijskih odnosa tretirana kao djeca srpske krvi. Drugo, to je najgore uniženje za sve pripadnike vjerskih zajednica, a ja ne dvoumim da je kod muslimana možda najizraženije, s obzirom na jedan relativno samosvojan kult djevičanstva i uznošenje erosa na etičku visinu koja je dostojna čovjeka. A Srbi su, kao agresori, u svojoj strategiji nalazili da to ubija duh otpora“, rekao nam je Esad Ćimić, kojeg smo pitali i kako to objašnjava:
"Da se dogodio samo jedan slučaj, a bilo ih je, navodno, više, to govori da se takva vrsta zločina ne može pripisati narodu u cjelini. Ali na narod u cjelini lošu sjenku baca masovnost koja se javila. I naknadna prosvjedna reakcija, poslije tih zločina u vidu silovanja, nije bila dovoljno snažna, masovna i kontinuirana. Ostatak srpskog naroda se, čast izuzecima, ponaša kao da toga nije ni bilo. A mistifikaciju ovog rata, s obzirom na motive, potpuno je skinuo Ratko Mladić, spominjući osvetu za četiri dahije koje su vladale Beogradom; s te strane on pravi uslugu ne samo Haškom tribunalu nego i povijesti. U jednom trenutku on je rekao da se u Srebrenici dogodio genocid, tvrdeći da je to bio jedini izlaz da Srbi dobiju rat i da ostvare svoje ciljeve."
Srbi su, u odnosu na Hrvate i Bošnjake, prednjačili u činjenju zločina, pa tako i silovanja, iako mnogi njihovi predstavnici uporno žele izjednačiti krivicu, nastavili smo razgovor sa profesorom. Na sljedeće pitanje bilo je: Šta se u Vašim istraživanjima pokazalo ključnim, odnosno koja je to geneza masovnih ubijanja, silovanja, mučenja, protjerivanja koja su vršili pripadnici najbrojnijeg naroda u bivšoj SFRJ?
"Bilo bi zanimljivo istražiti, a ja te podatke, nažalost, nemam. Nisam ih mogao dobiti, ali mislim da oni negdje postoje. Da se ispita, recimo, tko su očevi ovih ljudi koji su to radili. Čuo sam da je otac Radovana Karadžića bio zapažena osoba među četnicima u II svjetskom ratu. Bila bi, dakle, zanimljiva statistika, jer tu le`i jedan od razloga zbog kojeg se, u ovim promijenjenim povijesnim okolnostima, reproducira četništvo.
Podsjećam na jednu činjenicu, koja je prosto prešućena: Tito je, kako sam obaviješten iz dokumenata, na zahtjev Staljina i Chur chilla izvršio masovnu amnestiju četnika neposredno pred kraj II svjetskog rata. I jedan dio tih četnika je bio prisutan na Bleiburgu. U jednom trenutku bio sam u društvu narodnog heroja Koče Popovića, koji je na moje pitanje: Kako objašnjavate Bleiburg?, odgovorio: 'Pa, čujte Ćimiću, treba imati na pameti da je to koincidiralo sa onom amnestijom; četnici su zadržali svoje činove, a umjesto kokardi stavili su petokrake. A trebalo bi istražiti koliko je njihovih potomaka sudjelovalo u zločinima od 1991. do 1995. godine. Tu postoji kontinuitet zločina", odgovorio je prof. dr. Esad Ćimić.
Pitali smo ga i pred kraj razgovora, prijeti li nam novi rat?
"I ne samo da nam prijeti novi rat zbog toga što je ta mržnja prešla u narodni mentalitet, što je srasla s mentalnim sklopom nemalog broja ljudi, nego i zbog činjenice da međunarodni čimbenici to sustavno zanemaruju, što se ne bi moglo pravdati neznanjem. Drži vodu dok majstori odu, tako se, otprilike, ponašaju. Mislim da je Alija Izetbegović bio potpuno u pravu kada je kazao da je Dejtonski mirovni sporazum neetički zasnovan, kao i da pravda nije zadovoljena, ali jeste mir, kao prvi korak ka pravdi, vraćanju na ognjišta, plaćanju ratne odštete...“ Tako je govorio doktor Ćima.
(Dino Bajramović)
Svijet
SVJEDOČENJE MEDICINSKIH RADNIKA NAKON BORAVKA U GAZI: "Tuga i trauma su duboki, ne znam kako ćemo se oporaviti"
Prije 16 min0
Regija
OSVRT TOMISLAVA KLAUŠKOG: "Intiman je s Orbanom i Dodikom koji su vjerni Putinu, je li Zoran Milanović hrvatski Trump?"
Prije 22 min0
Društvo
TRAŽE ZAOSTALE PLATE: Zaposleni u NP 'Kozara' održali štrajk upozorenja
Prije 30 min0
Evropa
NESTRPLJENJE RASTE: Njemačkoj opoziciji se žuri, kada će ti izbori?
Prije 45 min0
Društvo
UZBUNA U ČOVIĆEVIM MEDIJIMA: "Ko želi narušiti dobre odnose Hrvata i Bošnjaka, građene trideset godina od rata..."
09. Nov. 20241
Društvo
RADI POSAO KOJI NIKO NE ŽELI RADITI: "Zaradio sam za stan, cijela porodica je uključena" (VIDEO)
Prije 20h0
Društvo
AMERIČKI AMBASADOR PRED KRAJ MANDATA: Kako vidi današnju BiH?
09. Nov. 20243
Društvo
PRIJATELJI ZA JABLANICU: Hasan Salihamidžić stiže u svoj rodni grad, sa prijateljima i bivšim saigračima...
08. Nov. 20240
trenutak ...
Komentari - Ukupno 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.