Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

U Dubrovniku su prošlog tjedna predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković i ukrajinski lider Volodimir Zelenski organizirali summit Ukrajina - Jugoistočna Europa na kojem je u deklaraciji, kao što se i očekivalo, osuđen neopravdan i nezakonit ruski osvajački rat protiv Ukrajine i data potpora napadnutoj državi, njenom teritorijalnom integritetu, eurointegracijama i članstvu u NATO-u. Iza ovog prepoznatljivog zaključka nalazi se ključni plan Kijeva, a to je: poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u koji je Zelenski opisao kao temelj za dugoročni mir i stabilnost u Europi, ali je pitanje koliko je realno da se Ukrajina koja je u ratu, prekoreda i bez ispunjavanja osnovnih uvjeta, primi u ovaj vojni savez. O tome će odlučivati Sjevernoatlantsko vijeće koje sve odluke donosi jednoglasno, a već je nekoliko članica javno iznijelo stav da neće podržati prijedlog Ukrajine. S druge pak strane iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu više puta su isticali obvezu da države kandidati za članstvo prethodno moraju imati unutarnju stabilnost i riješene probleme kako u Savez ne bi unijele nepotrebni “prtljag”.

Zelenski je lukavo planirao da, uvlačenjem Ukrajine u NATO, ovaj savez ispuni ono što ukrajinska vojska, ma koliko finansijski i naoružanjem podržana od njegovih članica, nije bila u stanju, tj. da joj drugi ostvare plan pobjede nad agresorom i tako vrate anektirane oblasti. Kad bi se to dogodilo, a vjerujem da neće, bili bismo svjedoci 3. svjetskog rata budući da Rusi više ne bi ratovali samo sa Ukrajinom, nego sa svim članicama NATO-a, zbog toga što je napad na jednu članicu napad na cijeli savez. Na najnovije najave ulaska Ukrajine u NATO iz Moskve su saopćili da bi to dovelo do toga da Zapadni blok ima teritorijalni spor sa Rusijom. Pored toga u Kremlju su i protiv mogućnosti ulaska Ukrajine u NATO po modelu Zapadne Njemačke iz 1955. godine. Tada je Zapadna Njemačka primljena u NATO, a članice nisu priznale Istočnu Njemačku, već su na nju gledale kao na njemački teritorij pod sovjetskom okupacijom. To je podrazumijevalo i da članice NATO-a neće ulaziti u rat protiv SSSR-a i njegovih socijalističkih saveznika samo zbog postojanja Istočne Njemačke, već jedino u slučaju napada Istočnog bloka na Zapadnu Njemačku i NATO.

U svom govoru na summitu u Dubrovniku Zelenski je vješto izbjegao pominjanje mogućnosti svjetskog rata, ističući da je cilj njegovog plana neutralizacija ruskih prijetnji, ne samo prema Ukrajini već i prema cijeloj Europi. “Prvi korak plana usmjeren je na rješavanje geopolitičke neizvjesnosti u Europi”, naglasio je Zelenski, dodajući da će ukrajinsko članstvo u NATO-u biti ključno za postizanje stabilnosti. “Ako Ukrajina dobije svoje mjesto u Savezu i ako se to jasno potvrdi, Putin će izgubiti svoju geopolitičku igru. Rusija mora priznati da Europa ima svoje granice i neovisne države, te da svatko ima pravo birati svoju budućnost.” Dobro je to zamišljeno, ali Rusi se ne obaziru na pomenute planove kad drže oko 20 posto ukrajinskog teritorija i nemaju namjeru da se mirno povuku, nego da ono što su vojno osvojili i trajno zadrže. Doduše, Ukrajinci su iznenadili Moskvu i ofanzivom na rusku oblast Kursk, ali to nije zaustavilo napredovanje ruskih snaga u Donbasu, nego je oslabilo ukrajinske obrambene položaje duž fronta, što je pomoglo invazionim snagama. Neizvjesno je da li će Ukrajinci uspjeti održati zauzetu rusku oblast kad krene protuofanziva, a ona se potajno priprema.

Treba podsjetiti da kad je Rusija 24. veljače 2022. godine počela invaziju na Ukrajinu, kao jedan od glavnih razloga navedena je opasnost od priključenja svog zapadnog susjeda NATO-u. I u pregovorima koje su ruski i ukrajinski pregovarači vodili u ožujku 2022. godine u Istanbulu, Moskva je inzistirala da Ukrajina odustane od težnje za ulaskom u NATO, te da proglasi trajnu neutralnost. Kijev je tada bio spreman prihvatiti status trajne neutralnosti, ali je tražio da čitav niz zemalja, među kojima i članice NATO-a, Ukrajini jamči neutralnost i granice. I pored toga, Sjevernoatlantsko vijeće nije odustalo od toga da NATO dođe Rusima “pod prozore”, ali očito se nije računalo na to da će se netko usuditi da u 21. stoljeću u Europi ratom provodi svoje ciljeve. Moskva je pokazala da ne preza ni od specijalne vojne operacije i evo već više od dvije i pol godine traje njena agresija na Ukrajinu u kojoj je na obje strane do sada poginulo više stotina tisuća vojnika i desetine tisuća ukrajinskih civila, plus uništavanje njihovih materijalnih dobara. I što je najgore - ratu se još ne vidi kraj.