Ponovo su aktuelne napetosti na Korejskom poluotoku i mnogi se pribojavaju da bi ponovo moglo doći do rata. Sjeverna Koreja je u utorak detonirala dijelove cesta i željezničkih linija na svojoj strani strogo čuvane granice s Južnom Korejom, što je izazvalo hitnu reakciju južnokorejske vojske koja je ispalila hice upozorenja.

Mnoge to asocira na Korejski rat između Sjeverne i Južne Koreje, te njihovih saveznika, koji se vodio od 1950. do 1953. godine i odnio je više od 4 miliona života

Nakon neuspjelih pregovora o korejskom ujedinjenju, vojska komunističke Sjeverne Koreje, osnažena podrškom SSSR-a i Kine, napala je u ljeto 1950. Južnu Koreju. Vijeće sigurnosti UN-a (bez učestvovanja SSSR-a) osudilo je agresiju, a SAD se vojno angažirao u odbrani Južne Koreje, odlukom tadašnjeg predsjednika H. S. Trumana.

Sjevernokorejska vojska zauzela je Seoul i gotovo je porazila južnokorejske snage, a prve kopnene borbe američkih i sjevernokorejskih trupa vodile su se početkom juna 1950. Radi zaustavljanja agresije, UN je stvorio međunarodne snage (vojno je sudjelovalo 20-ak država, a najveći udjel u ljudstvu i tehnici dao je SAD) pod zapovjedništvom američkog generala D. MacArthura. Potkraj jula 1950. sjevernokorejska vojska nadzirala je oko 70% teritorija Južne Koreje, a povukla se u septembru 1950. u kontranapadu američkih i savezničkih snaga, koje su u jesen 1950. ušle u Seoul.

Nakon odobrenja UN-a, međunarodne snage prešle su u Sjevernu Koreju i zauzele P’yongyang te do kraja oktobra 1950. na pojedinim područjima napredovale do granice s Kinom. Uskoro je slijedila je ofanziva kineskih i sjevernokorejskih snaga te kontranapadi američkih i savezničkih snaga.

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o kineskom povlačenju bila je onemogućena vetom SSSR-a. Od marta 1951. borba se uglavnom održavala oko predratne granice između korejskih država. General MacArthur zalagao se za izravne američke napade na Kinu, no Truman ga je smijenio u aprilu 1951.

Pregovori o prekidu sukoba počeli su u julu 1951. Iako su povremene borbe bile nastavljene, primirje je dogovoreno u julu 1953. godine.

Procjene o ratnim žrtvama različite su, a spominje se i do 4 miliona poginulih i ranjenih, uključujući civilne žrtve. Oko milion civila stradalo je na svakoj korejskoj strani. Prema procjenama, Kina je imala oko 900 000 poginulih i ranjenih boraca, a Sjeverna Koreja oko 520 000. Južna Koreja imala je između 47 000 i 80 000 poginulih vojnika, SAD oko 34 000, a ostale snage UN-a oko 3200 poginulih.