Prošlo je više od 130 godina otkako su se hrvatski doseljenici počeli u većim brojevima iseljavati u Sjedinjene Države. Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u SAD-u danas živi oko 1.200.000 Hrvata i njihovih potomaka.

Najviše ih je u Chicagu i okolici gdje ih živi oko 150 hiljada, a brojne hrvatske zajednice mogu se naći i St. Louisu, Detroitu, San Pedru, San Joseu, New Yorku, New Jerseyu i Connecticutu. Nekada su se Hrvati zapošljavali u rudnicima uglja, željezarama, željeznicama te izgradnji cestovne mreže, ali danas se najviše ljudi zapošljava u tercijarnim djelatnostima, posebno u ugostiteljstvu, piše Dnevno.hr.

Dok su nekada naši ljudi odlazili u SAD da se više nikad ne vrate kući, danas je sve više onih koji preko bare odlaze privremeno da bi usavršili jezik, stekli radno iskustvo i na brzinu zaradili da bi kupili stan ili auto.

Amerika (Foto: Unsplash)

Ne možete stajati

Ne odlaze samo Hrvati, već i brojni drugi Balkanci. Dušan Ilić i Milan Vlajković proveli su šest mjeseci u Americi. Tamo su otišli s ciljem da rade i zarade, a, kako kažu, nisu bježali ni od jednog posla. Radili su u ugostiteljstvu, često i u dvije smjene. Slobodnog vremena nisu imali, ali ipak se nisu vratili nezadovoljni, pisao je prije nekog vremena Kurir.

“Radili smo kao konobari i neki pomoćnici u ugostiteljstvu”, kaže Ilić, dok Vlajković dodaje: “Radili smo doslovce od jutra do mraka, ali osim onih poslova koji su nam bili glavni u slobodne dane, tražili smo i honorarne poslove. Doslovno nismo imali slobodnog vremena, morali smo raditi da nešto zaradimo”, objašnjava.

Kažu kako su poslodavci strogi, a sam sistem vrlo rigorozan: “Išli smo s ciljem da tamo nešto naučimo. I ovdje smo već bili u ugostiteljstvu, ali htjeli smo kad se vratimo stvoriti nešto svoje”, kažu. U Americi ih je iznenadilo jedno pravilo. Ako stojite i nemate što raditi, iz restorana možete doslovce izaći, a praznog je hoda dosta.

Žive od bakšiša

“Kada u restoranu nema gostiju, dobit ćete zadatak. Čak i neke banalne, ali nema stajanja. Morate biti potpuno predani i raditi ono šta vam se kaže. Desi se da nema gostiju u restoranu, sve smo očistili, sve smo pripremili i onda dođe menadžer i kaže 'evo čačkalice' i onda treba čačkalicom očistiti prašinu ili mrvice između stolice i stolice. naslon… Nije lako, nema stajanja, ali isplatilo se”, odaje Ilić.

Slična iskustva imaju i Hrvati koji su otišli na privremeni rad u SAD. Jedna Hrvatica nam je tako odala da je za vrijeme svog boravka tamo morala raditi tri posla samo da bi preživjela. U početku je radila kao pomoćnica barmena što se jako loše plaćalo, da bi na kraju našla posao u jednom restoranu srednje klase gdje su napojnice bile veće i moglo se bolje zaraditi.

“Za razliku od Evrope oni nemaju fiksne plaće, već zapravo žive od napojnica koje su u Americi dosta visoke. Konobari dobiju od 10 pa do 30 posto, a neki restorani čak imaju propisani postotak koliko gost mora ostaviti konobaru. Najbolje prolaze oni koji se zaposle u elitnim restoranima gdje se napojnice ne dijele s ostalim konobarima, već ovi sve zadrže za sebe. Poznajem ljude koji su sebi kupili auto i platili skupa putovanja od samo šest mjeseci rada u SAD-u na studentskoj vizi”, rekla je naša sagovornica.

Nema privatnog života

“Plate su u SAD-u visoke, ali su i troškovi života visoki. Radila sam od 7 ujutro do 23 navečer, samo sam radila i spavala, za ništa drugo nisam imala vremena. Glavni konobari bi dnevno dobili 200 dolara samo od napojnica, dok bih ja rijetko došla kući s više od 30″, rekla je.

U SAD-u ju je najviše iznenadilo koliko se američki način rada u restoranu razlikuje od evropskog: “Ovdje imate glavnog konobara, pomoćnog konobara i potrčka koji iznosi jela, dok je u Hrvatskoj tako nešto nezamislivo. Ovdje u sezoni jedan konobar odradi sve što u SAD-u odrade tri konobara i to za manje novaca”, kazala je naša sugovornica koja se na kraju ipak odlučila vratiti u Hrvatsku.

“Možete lijepo živjeti od zarade, ali samo zato što nemate ništa privatnog života. U Hrvatskoj sam se ja nakon posla uvijek mogla odmoriti, izaći s prijateljima vani. U SAD-u to je nemoguća misija”, zaključila je naša sugovornica.