Prema najnovijim podacima, prosječna isplaćena plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) iznosila je 1.387 KM, što predstavlja povećanje od 126 KM u odnosu na prošlu godinu. Ovi podaci ukazuju na značajan rast neto plaća, koji je u 2023. godini bio 13,2 posto viši nego prethodne godine, prema analizi makroekonomskih pokazatelja po kantonima koju je izradio Federalni zavod za programiranje razvoja.

U pogledu sektorske strukture, najviše prosječne plaće u FBiH ostvarene su u industrijama sa visokom kapitalizacijom. Tako je proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom i plinom zabilježila prosječnu neto plaću od 1.978 KM, dok su sektor informacija i komunikacija ostvarili 1.906 KM, a finansijske djelatnosti 1.894 KM. Ova visoka primanja reflektiraju visoku produktivnost i manji broj zaposlenih u odnosu na kapital, što omogućava ovim sektorima da isplaćuju veće plaće.

S druge strane, na dnu ljestvice plaća i dalje su sektori poput ugostiteljstva i hotelijerstva, gdje prosječna neto plaća iznosi samo 757 KM. Ovo se može pripisati intenzivnom radu u privatnom sektoru, gdje su troškovi doprinosa na plaće znatno veći, što otežava osiguranje konkurentnih primanja za radnike.

Kada se analizira situacija po kantonima, Kantona Sarajevo prednjači s prosječnom plaćom od 1.558 KM, što je znatno više od ostalih kantona. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu prosječna plaća iznosi 1.327 KM, dok je Bosanskopodrinjski kanton na trećem mjestu s 1.225 KM. Najniža prosječna plaća zabilježena je u Srednjobosanskom kantonu, gdje iznosi 1.030 KM.

Povećanje prosječne mjesečne neto plaće zabilježeno je u svim kantonima tokom 2023. godine, pri čemu je Bosanskopodrinjski kanton ostvario najveći rast od 19,4 posto. Srednjobosanski kanton je zabilježio povećanje od 15,3 posto, dok je Tuzlanski kanton ostvario rast od 13,6 posto. Najmanje povećanje, od 10,8 posto, registrovano je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Ova dinamika plaća ukazuje na kontinuirane ekonomske promjene u FBiH, koje su uslovljene različitim faktorima, uključujući strukturu zapošljavanja i kapitalizaciju sektora. Na osnovu ovih podataka, jasno je da su sektori sa višom produktivnošću u mogućnosti osigurati bolje plaće, dok su radnici u sektorima sa nižim prihodima suočeni s izazovima održivosti svojih primanja.