Piše: Dragan Bursać (CdM)

“Amerika nije isključivo ni Bijonse, ni De Niro, ni Brus Springstin, ni Opra, niti Obama, ako hoćete. Da, SAD jesu sve to, ali su najmanje to. Amerika je, ako gađamo prosjek, zemlja srednje pretilog, bijelog muškarca u četrdesetim iz Teksasa, koji naginje desnici, koga zbunjuje woke kultura, koji se osjeća isključen i koji se boji izaći na minsko polje političke korektnosti. To su demokrate zaboravile.“

Prošli su i ovi, američki izbori. Amerika kao društvo spektakla, kao zemlja i još više kao civilizacija koja je rebrendirala spektakl i, nakon Starog Rima, vratila ga u fokus politike, i ovaj put se postarala da nam isporuči spektakl. I uspjela je! U malo stisnutijoj formi, kako i priliči nastavku sage “Povratak Trampa”, izbori su protekli poprilično očekivano, koliko god se evropski liberali čudili rezultatima izbora.

Glatka pobjeda Trampa

A izbori su takvi da je pomenuti Tramp glatko pobijedio, dok je Kamala Harris, brzinski brend name, inače slabo uspješna administrativka demokrata, doživjela jedan od najuvjerljivijih poraza ove partije na predsjedničkim izborima. Zapravo, kad se sada gledaju rezultati, izgubila je i ono što je polusenilni Bajden nekad osvajao. Dobro, dobijao je na mišiće naroda, ali ipak pod svojim imenom. Što će reći da su stratezi demokrata trebali dan nakon imenovanja Bajdena za predsjednika raditi na projektu novog demokratskog predsjednika ili predsjednice SAD. Potez da se 90 dana uoči izbora Bajden na silu povuče, a Kamala Harris “baci u vatru”, je u najmanju ruku diletantski i luzerski. I svako ko išta imalo zna o američkom društvu, mogao je reći da je tog dana, prije par mjeseci, pobijedio Donald Tramp.

A sad na stvar!

U nedostatku boljih izvora na našim jezicima, citiraću bahato sam sebe od juče, glede Trampove pobjede:

“Ništa, ljudi moji, šutio sam dugo nakon što sam rekao – oni koji su vjerovali u pobjedu Kamale Harris ili nemaju pojma o SAD ili namjerno obmanjuju javnost.

Samo par opservacija:

1. Ne možeš kandidata za 90 dana pripremiti ni za pobjedu na zavičajnom povlačenju konopca, a ne na izborima u SAD (kome se da – može naći sve ovo kod mene na dan prijedloga Demokrata da Kamala zamijeni senilnog Bajdena).

2. Amerika nije Bijonse, Brus Springstin, De Niro i ostali pop-zvijezde (što bi rekli kod nas – ima Amerike i mimo opštine Centar).

3. Ne možeš kampanju bazirati samo na napadu na protivkandidata pričom o rasizmu bez ekonomije, jer su i afroamerički i latino muškarci (u koje su se Demokrati kleli) pokazali da ih malo zanima priča o rasizmu i ljudima bez državljanstva u poređenju sa činjenicom da će zbog poreza morati plaćati za ratove Amerike.

4. Ko je nastradao? EU, NATO, Ukrajina. EU jer će morati početi da radi, a ne da živi od američkog novca i ruskih energenata; NATO jer će morati ozbiljnije da ulaže u ratnu kasicu solidarnosti – ako misli da opstane; Ukrajina jer neće, na žalost, postojati u dosadašnjem obliku i granicama. Ostali? Idu dalje.

5. Da li je ovo LOŠE za svijet? IZUZETNO! Da li se moglo spriječiti? Jeste, ali su samoljublje, prepotencija i diletantizam bijelog, lijevo-liberalnog, razmaženog čovjeka na poziciji moći presudili – protiv njega i svijeta.”

Težina otriježnjenja

Da pojasnimo ove stavke

1. Gledam danas liberalno triježnjenje zaluđenih opsjenara širom Evrope, koji su vjerovali u pobjedu Kamale Harris.

Kamala Harris se pojavila kao opcija mladosti protiv demencije s jedne strane, te kao opozicija trendovima propasti Bajdena u ispravnim projekcijama. Zapravo, bila je opozicija Džonu Bajdenu, a ne Donaldu Trampu. Bajden se jedva udostojio da je podrži, dok su majstori marketinga igrali na kartu “poznatosti” onih koji podržavaju Kamalu Harris, intenzivno mijenjajući njen imidž od birokratkinje do “žene sa stavom” i “borkinje za manjinska prava”. Međutim, i jedno i drugo su se pokazali kao isprazne priče koje kod birača nisu bile od značaja. Izborni rezultati pokazali su da Harris nije popravila Bajdenov rezultat iz 2020. godine, dok su u mnogim dijelovima zemlje zabilježeni značajni porazi.

Amerika nije Bijonse

2. Amerika nije ni Bijonse, ni De Niro, ni Brus Springstin, ni Opra, niti Obama, ako hoćete. Da, SAD jesu sve to, ali su najmanje to. Amerika je, ako gađamo prosjek, zemlja srednje pretilog, bijelog muškarca u četrdesetim, koji naginje desnici, koga zbunjuje woke kultura, koji se osjeća isključen i koji se boji izaći na minsko polje političke korektnosti. Daleko je to svjetlosnim godinama od holivudske pozornice i pobrojanih zvijezda, koje mogu biti svjetionici tek za hipstere i višu srednju klasu Kalifornije i Oregona, a nikako za onog pretilog mljekadžiju iz Teksasa.

3. Loš marketing odrazio se na lošu viziju koju su demokrate imale glede ekonomske politike. Štab Kamale Harris nije imao nikakvu ekonomsku politiku. Kritika profašističkog trampizma bila je opravdana, ali nije išla dalje od toga.

Evo vam primjer latinoameričke i afroameričke zajednice. Štab Kamale Harris očekivao je da će ove dvije zajednice prihvatiti priču o Trampovom rasizmu, mržnji prema migrantima i da će njihove glasove dobiti bez puno muke. Ali… demokrate su zaboravile na trend unutar svih imigracijskih grupa, gdje useljenici obično zatvore vrata kroz koja su prošli. Takođe, Afroamerikance je dodatno pogodila inflacija, pa je svako dodatno izdvajanje za Ukrajinu bilo jedno veliko “NE”.

Ukrajina kao najveći gubitnik

5.Na kraju, da, ovo je pogubno za svijet. Velika pobjeda Trampa i Republikanske stranke, koja će imati kontrolu u Senatu i zadržati kontrolu u donjem domu Kongresa, značiće direktnu opasnost za EU, NATO i Ukrajinu.

Tramp će odmah tražiti od EU da “ispuni svoje obaveze prema Ukrajini i NATO-u”, što znači dodatna ulaganja. Ako se to ne desi, prijeti izlaskom SAD iz NATO-a, čime bi postojanje vojnog saveza bilo obesmišljeno. Najveći gubitnik je Ukrajina koja će, u dogovoru Putin-Tramp, vjerovatno ostati bez teritorija. Zašto je izginulo preko pola miliona ljudi? Da bi se Tramp kandidovao za Nobela za mir?

A gdje smo mi?

Balkan? Crna Gora? BiH, Srbija? Trampu će biti važni onoliko koliko ga zanima geografija Balkana. Dakle, osim Melanijine Slovenije – ništa.

To otvara priliku svim špijunima amaterima i profesionalcima da ostvare svoje mikrointerese ovdje. Jedan od njih je stvaranje srpskog sveta, koji, u ovoj konstelaciji, neće biti tako teško uspostaviti.
Hoće li biti tako, zavisi i od nas – ako znamo šta hoćemo!

P.S.

Mnogi su me pitali kako pobjeda Trampa utiče na pitanje Bliskog istoka. Nikako! Preciznije i da je pobijedila Kamala Harris nastavilo bi se zlostavljanje palestinskog naroda, kao što je do sad bio slučaj i kao što će i sad biti nastavljeno. Na žalost svakog nevinog čovjeka.