Piše: Dragan Bursać (CdM)

“Gdje je Slovenija, a gdje je Crna Gora? U Sloveniji oni koji veličaju četnike idu u zatvor. U Crnoj Gori – u crkvu i na vlast.”

Kad crnogorski mitropolit Joanikije ustane iz jutarnjeg meditativnog čitanja „Srpske istorije za četničke početnike i izgovori da nije riječ o istorijskoj reviziji, nego – drž’te se za tamjan – o reviziji istine, znate da se sprema liturgija laži s dodacima svetog cinizma.

U zemlji gdje je litija postala valuta, a mantija pasoš za idiotarije, Joanikije – taj vikar neočetnički i protočnik svetosavske zbilje – oplakuje „mučenike“ iz četničkih redova, Zbora, domobrana i inih đavolovih pomoćnika, koje je “zla komunistička neman” – zamislite drskosti! – pobila bez suda. Strašno, zbilja strašno. Čovjek bi pomislio da su ti likovi došli u Sloveniju s buketom jagorčevine, a ne s kokardom, nožem i svetim zavjetom da se bore protiv „crvenih demona i drugih hrišćanskih devijacija“.

Naravno, dok Joanikije blagosilja kosti iz Kamničkih šuma, usput zaboravlja spomenuti zašto su vlasnici kostiju bili tamo. Da pomognem – bježali su jer su bili saradnici okupatora, kolaboracionisti, ubice partizana, komunista, Jevreja, muslimana i Srba-antifašista. Dakle, ljudi koji su, pošteno govoreći, trebali dočekati sud. I presudu. Iako su presudu neki dočekali ekspresno – po tadašnjoj vojnoj logici i, da budemo brutalno iskreni, nažalost i mimo pravila savremenog prava – nije im uzet život jer su „voljeli Hrista“, kako Joanikije narikača šapće, nego jer su voljeli Himmlera, Musolinija i Pavelića. I činili zlo u njihovo ime.

Ali, da pređemo na komično. Preciznije tragikomično.

Slovenija, kaže Joanikije, nije pokazala dovoljno kajanja. E, moj Joanikije – Slovenija je pokazala šta znači biti moderna država. Pa su tako – vidi čuda! – zabranili veličanje četnika i ustaša. Vidiš, Joanikije, u Sloveniji bi ti danas, da si kojim čudom mitropolit Ljubljanski i Slovenački, već bio ispod haube policijske marice jer tamo „revizija istine“ ne podrazumijeva da pop sa zlatnim krstom rehabilituje krvnike i koljače.

U Sloveniji te ne bi slikali na litijama ispod slike Draže. U Sloveniji bi, zaboga, bio krivično gonjen za ono što u Crnoj Gori zovu „vjersko okupljanje“.

Ali ne – Crna Gora još uvijek tolerira ovakvu popovsku pornografiju istorije.

I tako, Joanikije metafizički hoda po kostima, nariče u mantiji, pa s patriotskim suzama nudi novu sintezu: “i četnici i partizani su zločinci”. Ta famozna simetrija – ta zlatna krava neoustaškog i neosvetosavskog folklora – gdje se pokušava izjednačiti oslobodilački antifašistički pokret sa kvislinzima, koljačima i Hitlerovim šarlatanima.

To vam je, dragi čitaoci, kao kad biste rekli: „Da, istina je, vatrogasci jesu gasili požare, ali znaš, i oni su nekad zalivali travu tamo gdje nije trebalo. Znači, i piromani i vatrogasci su zapravo isti!“

Ne, nisu.

Niti su Dražini četnici isto što i partizani. Niti je Vojvoda Pavle Đurišić „mučenik“. Niti je Joanikije vjerodostojni nosilac istine. On je, naprotiv, majstor zamjene teza, litijski mitolog, litra zlata na glavi i dekagram istine u riječniku.

I dok se on pita: „Zašto Crna Gora nije kao Slovenija?“ – mi ćemo mu rado odgovoriti:

Zato što Crna Gora još uvijek ne zna ili ne smije zabraniti četnike.

Zato što Crna Gora još uvijek dopušta mantijskim groteskama da sa oltara drže časove istorije. I zato što Crna Gora, nažalost, još nije zabranila da crkveni velikodostojnici budu promotori istorijskog revizionizma. U Sloveniji bi Joanikije danas bio na sudu – ne zato što je pop, nego zato što veliča zločince.

A ovako – neka ga. Nek’ tambura po jesenjim litijama, nek’ sipa tamjan po revizionističkim esejima, nek’ lije suze za mrtvim saradnicima nacista.

Jer jedina gora stvar od litijanja iz prošlosti jeste – što se ovakvi tipovi trude da litijaju u budućnosti.

P.S. Gdje je Slovenija, a gdje je Crna Gora?

U Sloveniji oni koji veličaju četnike idu u zatvor.

U Crnoj Gori – u crkvu i na vlast.

Zato, Joanikije, pomiri se – ni ti, ni tvoja „revizija istine“ nećete nikada dočekati rehabilitaciju u istoriji. Jer istina ne stanuje u Kamničkoj šumi, nego u partizanskom spomeniku, podignutom protiv zaborava i protiv laži.