Potraga za boljim životom svojstvena je svim ljudima, a čini se da smo mi u Bosni i Hercegovini stalno u toj priči traganja. Taj bolji život željeli bismo ostvariti ovdje, ali desetljećima ga tražimo u drugim državama s nadom da ćemo se jednom vratiti na rodnu grudu.

U posljednjih deset godina broj stanovnika iz BiH koji žive i rade u Njemačkoj višestruko se povećao. Kada dođe vrijeme praznika, mnogi se vrate u rodni kraj, a tada se pretresaju razne teme.

Dario je ovih dana došao kući jer je imao jednu neodgodivu obvezu i nije mu se isplatilo dolaziti za nedavne blagdane pa je sada ovdje. Srećom, ovaj dolazak planirao je unaprijed, pa je uspio doletjeti za nešto manje od 200 eura.

Frankfurt, gdje Dario živi, jedno je od najvažnijih finansijskih centara Evrope. Sagovornik nam otkriva da zarađuje neto 3.000 eura mjesečno.

"Troškovi u Frankfurtu jako su visoki. Najveći dio mjesečnog budžeta odlazi na stanarinu i režije, što iznosi oko 1.500 eura. Frankfurt, kao jedan od najskupljih njemačkih gradova, nudi razne pogodnosti, ali istodobno predstavlja izazov zbog visokih troškova stanovanja", objašnjava.

Pitali smo ga što mu olakšava život u Njemačkoj.

"Dječji doplatak čini bitnu razliku u mom mjesečnom budžetu. Imam troje djece i dobivam 'kindergeld' za svako od njih, što mi je pravo olakšanje. Njemačka vlada daje 250 eura po djetetu, dakle, to mi je 750 eura mjesečno. To gotovo pokrije troškove stanarine, što je velika stvar. Bez tog dodatka bilo bi mnogo teže pokriti sve obaveze", otkriva nam.

Na pitanje bi li mijenjao Frankfurt za neki manji grad, odgovara: “Nisam razmišljao o tome iako bi tamo stanarine bile niže. Frankfurt nudi puno prilika za posao, obrazovanje i sve što je potrebno za moju porodicu. Djeca mi ovdje idu u školu i jako mi je važno da imaju priliku razvijati se i obrazovati. Njemačka ima dobar sustav obrazovanja i mnogo strukovnih programa za mlade. Ako moja djeca žele, mogu se odlučiti za strukovno obrazovanje i odmah nakon škole početi raditi u nekoj od industrija. To je siguran put do posla, a ovdje se stručne vještine zaista cijene. Za njih ovdje postoji mnogo više mogućnosti nego u BiH", iskreno kaže. 

O povratku u domovinu i razmišlja i ne razmišlja.

"Kad me već pitate, nisam siguran da bih se vratio u BiH. Kad sve zbrojim, posao ovdje stvarno nudi više opcija. Imao sam sreću naći stabilan posao, ali ovdje uvijek postoji prilika za dodatni rad ako to želim. A Njemačka sada treba radnike. Potražnja je velika i osjećam da sam u mnogo boljoj poziciji nego što bih bio kući. S druge strane, kako god okreneš, ima stvari koje ni jedna zemlja ne može nadomjestiti. Nedostaje mi taj osjećaj zajedništva, ono kad znaš da su prijatelji i obitelj tu, blizu, i da se možeš osloniti na njih", kaže.

Nedostaje mu opušteni duh domovine.

Cijeniti male stvari

– Kod nas je drukčije; ljudi imaju vremena za kavu, za razgovor. Nedostaje mi taj opušteni duh, ono kad se poslijepodne iznenada nađeš s nekim prijateljem i ostaneš do mraka, samo uz priču. Kad si daleko, počneš cijeniti te male stvari, običaje, sve ono što uzimao zdravo za gotovo – ističe.

Govori o još jednoj stvari koja ga muči u posljednje vrijeme – povećanoj nesigurnosti na ulicama.

– Iskreno, osjećam se manje sigurno nego prije. Frankfurt je veliki grad te, kao i u mnogim europskim gradovima, kriminal je porastao. Prije sam se bez problema šetao noću, a sada radije izbjegavam takve šetnje. Čujem slične priče i od drugih ljudi. Sigurnosna situacija se pogoršala, što stvara dodatni stres. Migrantska kriza, koja je počela 2015. godine, čini se da ovdje stalno doseže vrhunac. Ne znam što će biti – kaže.

Dodaje i svoje mišljenje o socijalnoj pomoći za migrante.

– Nemam loše mišljenje ni o kome, ali mi smetaju oni koji su došli tu živjeti na račun države, a ne rade ništa. To nije pošteno prema nama koji radimo – kaže.

Dario očekuje promjene na izborima u februaru iduće godine.

– Koliko god je Angela Merkel zadala problema puštanjem velikog broja ilegalnih migranata u državu, toliko je svojim potezima podigla privredu zemlje, koje je nakon njenog odlaska počelo tonuti. Zato očekujem promjene, i to zbog nas brojnih iz BiH koji smo u Njemačkoj. Jer sve više osjetim napetost na ulicama, posebno navečer. Prije nisam imao nikakav problem prošetati se noću, ali sada to izbjegavam. Svjestan sam da je Frankfurt jedan od najvećih i najživljih gradova u Njemačkoj, pa su takve situacije možda i očekivane, ali osjećaj nesigurnosti kao da raste iz godine u godinu. Pričam s prijateljima i kolegama koji žive u drugim dijelovima Njemačke i slične su priče – ljudi osjećaju da nisu više potpuno sigurni. Osjećaj sigurnosti bio je jedan od razloga zbog kojih sam se odlučio ostati, ali sada je ta prednost značajno umanjena – priča sugovornik i to povezuje s migrantskom krizom i izazovima koji su uslijedili.

Ističe da je država preopterećena.

– Priljev novih ljudi zahtijeva resurse, organizaciju, integraciju, a čini se da je to pritisak s kojim se Njemačka nije do kraja uspjela nositi. To je problem koji neće nestati sam od sebe i mislim da će svaki budući političar morati posvetiti posebnu pozornost rješavanju ovih pitanja kako bi se ljudi poput mene osjećali sigurno – kazao je.