U Gradačcu je večeras, u prepunoj sali Doma kulture, Edinu Dervišhalidoviću, poznatijem po umjetničkom imenu Dino Merlin, dodijeljena nagrada za životno djelo „25. novembar“ koju već deset godina, povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, svake godine dodjeljuju list Stav i njegov izdavač „Simurg Media“.

“Ovo je jedna od rijetkih nagrada koja je bosanskohercegovačka, jer, nažalost, većina naših nagrada su regionalne. Pitali smo se ko će nagraditi naše velikane, zar oni moraju ići vani, u Njemačku ili Austriju, da ih se tamo nagradi pa da ih onda prepoznajemo. I zato je pokrenuta ova nagrada. Ove godine dobitnik je Dino Merlin, najveća regionalna zvijezda i jedan od naših najvećih savremenih umjetnika. On je nas, ustvari, nagradio prihvativši ovu nagradu”, kazao je Filip Mursel Begović, glavni urednik Stava, pojašnjavajući zašto je ove godine nagrada otišla u ruke baš Dini Merlinu.

Dervišhalidoviću su nagradu zajednički uručili Ena Begović-Sokolija, predsjednica stručnog žirija koji je odlučivao o dobitniku nagrade te Filip Mursel Begović, urednik Stava. Dodjela je propraćena stihovima pjesama Dine Merlina koje je govorio glumac Mirza Mušija te pjesmom „Ptica bijela“ koju su izveli Dino Merlin, Aida Mušanović-Arsić i Adis Sirbubalo.

„Dirnut sam dočekom, počašćen sam, zagrlili ste me u ovom divnom gradu. Nastavit ću dalje, da opravdam ovakvu nagradu zbog svih vas tako divnih koji ste mi priredili takav doček“, kazao je Dino Merlin primajući nagradu.

“Došao sam u prekrasan grad, među prekrasne ljude koji su me dočekali bez ikakvog interesa. Bio sam među djecom na Kuli, vidio sam sjaj u njihovim očima i u tom trenutku sam znao da nisam “džaba krečio”, da su moje pjesme našle put tamo gdje treba.”

U okviru ceremonije dodjele, Dino Merlin je razgovarao je sa Filipom Murselom Begovićem o svom životu, o tome gdje nalazi inspiraciji za svoje pjesme, odrastanju u Sarajevu u blizini tekije, o majci i domovini, o tome šta znači „ići sredinom“.

Zahvaljujući na odluci da se ovogodišnju ceremoniju organizira baš u Gradačcu, Hajrudin Mehanović, gradonačelnik Gradačca, kazao je da Dino Merlin „nije samo sarajevski kantautor, on je u punini bosanskohercegovački te i pripada svakom pedlju naše zemlje, time pripada i Gradačcu.

A Gradačac sa ovakvim događajima pokazuje da neće pristajati da bude provincija bilo kome“, te dodao: „Dino Merlin pripada i svima onima koji se prepoznaju u njegovoj muzici, i u Zagrebu i Beogradu i dalje širom Evrope gdje puni dvorane i arene i okuplja ljude oko svoje muzike. To je snaga kulture, da prelazi granice i podjele, da oplemenjuje.“

Kako stoji u pojašnjenju Stručnog žirija koji je odlučivao o ovogodišnjem laureatu, njihova je odluka bila jednoglasna. Nagradni fond za 2024. godinu iznosi 10.000 maraka, a Dino Merlin je odlučio da ga u cijelosti pokloni za izgradnju dječjeg igrališta u Gradačcu. To će igralište, smješteno u neposrednoj blizini čuvene gradačačke Kule Zmaja od Bosne, ubuduće nositi naziv „Dječje igralište Dino Merlin“.

“Riječ je o autoru izvanrednih vrijednosti i postignuća i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, o čemu svjedoči i bogata kako domaća, tako i međunarodna recepcija njegovog djela te višemilionski tiraži, jedanaest studijskih albuma i jedanaest evropskih i svjetskih turneja, kao i više nagrada i priznanja dodijeljenih mu u oblasti muzike i kulturnog stvaralaštva”, kazala je Ena Begović-Sokolija, predjednica žirija, obrazlažući razloge dodjele nagrade Dini Merlinu.

“Ukupni opus Merlinovih autorskih pjesama broji više od 200, a mnoge od njegovih pjesama bezvremeni su hitovi, među najpoznatijim i najslušanijim u regiji. Rijedak je slučaj da se jedan čovjek smatra autorom teksta četiriju himni: jedne zvanične – prve himne Bosne i Hercegovine Jedna si jedina, ali i drugih, nezvaničnih: navijačke himne naše reprezentacije Bosnom behar probeharao, ratne himne Tamo gdje je sunce (poznatije kao Da te nije Alija) te himne Armije RBiH Vojnik sreće. Premda posljednje tri nisu zvanične himne, publika ih takvima doživljava, jer recepcija djela uvijek određuje njegovu sudbinu”, kazala je Begović-Sokolija, zaključivši:

“U širokom tematsko-motivskom rasponu Merlinove poezije prepliću se tri njegove ovozemaljske ljubavi: majka, draga i domovina, a sve tri povezane magijskom snagom muzike. Dinina majka Fata narasta do simbola bošnjačke majke, stabljike krhke u saksiji, čiji nelijep ženski život teče uzidan među četiri duvara, kakve su i majka Selima Zije Dizdarevića iz istoimene pripovijetke (Majka) ili majka Hanifa Skendera Kulenovića iz poeme Na pravi put sam ti, majko, iziš’o.

U Merlinove pjesme Svila ili Moja pjesma utkani su neki od najnježnijih stihova na našem jeziku ispjevanih o majci. “Kako je lijepo biti čarobnjak, a ti moja čarolija”, nadahnuto pjeva ovaj čarobnjak riječi opisujući muško-žensku ljubav od mladalačke strasti, preko zrele, obiteljske, bračne i porodične ljubavi i sreće, do zajedničkih bora i sijedih (Ispočetka, Deset mlađa, Skoro će zima). Merlinovi stihovi, kako u ratu, tako i godinama nakon rata, snaže domoljublje naše dijaspore i jačaju njen bosanskohercegovački identitet, jer “lakše je bez sudbine nego bez domovine.”