Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Gruzija je postala arena borbe između evropskih vrijednosti i agresivnog „ruskog mira“. Nekoliko dana zaredom masovni protesti u Gruziji potpuno su promijenili situaciju. Činilo se da vlast u potpunosti kontroliše situaciju u zemlji, održala je prvu sjednicu parlamenta, obnovila vladu i raspisala predsjedničke izbore. Opozicione snage su praktično propustile priliku da odmah nakon falsifikovanih parlamentarnih izbora započnu masovne proteste, budući da nijesu u mogućnosti da se bilo čemu suprotstave.

Kolektivni Zapad je to nastavio da posmatra, odgodivši davanje izjave o nepriznavanju izbora. Međutim, 28. novembra novoizabrani šef gruzijske vlade Irakli Kobakhidze najavio je obustavu pristupnih pregovora sa Evropskom unijom do kraja 2028. godine, što je izazvalo novi talas protesta. Dana 29. novembra i narednih dana, u Tbilisiju i drugim gradovima ove zemlje, policija i specijalne jedinice za sprovođenje zakona rastjerale su skupove protiv prestanka evropskih integracija. Korišteni su vodeni topovi, stotine demonstranata su privedene, a upotreba sile je bila pretjerana.

Istovremeno, policija je napala novinare koji su pratili tok događaja. Vrlo je vjerovatno da je ovakvo zaoštravanje bilo neophodno vladajućoj stranci "Gruzijski san" s jednim ciljem – da izađe pred Zapad pokazujući da je odluka o zamrzavanju odnosa donesena u samom Tbilisiju, a da nije inicijativa EU. Međutim, ovakvi događaji naglo povećavaju vjerovatnoću da Zapad neće priznati nedavne parlamentarne izbore kao legitimne, te će uvesti i sankcije ključnim predstavnicima gruzijske vlade, što su Litvanija, Letonija i Estonija već učinile.

Nakon izbora, vladajući "Gruzijski san" svečano se okupio u zgradi parlamenta Gruzije. Kako bi se ovaj sastanak brže održao, gruzijske vlasti su išle na direktno kršenje zakona. Predsjednica te zemlje Salome Zurabišvili podnijela je 19. novembra tužbu Ustavnom sudu tražeći poništenje rezultata parlamentarnih izbora. Nakon registracije žalbe, sud je imao rok od 30 dana da razmotri slučaj. Međutim, "Gruzijski san" je ignorisao ovu normu i ipak održao zakazani sastanak. Prva sjednica novog sastava parlamenta nije prošla mirno. Međutim, protest ne samo da nije dao rezultate, već je i propao.

Ipak, za prvu sjednicu Skupštine 11. saziva prijavljeno je samo 89 poslanika umjesto 150, jer su četiri opozicione stranke koje su prešle cenzus od pet odsto, odmah nakon izbora, javno izjavile da su izbori namješteni i da im neće prisustvom u parlamentu davati legitimitet. Tri od četiri opozicione snage odbile su da preuzmu mandate. Prvi put ambasadori nijesu bili prisutni na konstituirajućoj sjednici parlamenta Gruzije. Ovakav potez pdstaknut je pozivima predstavnika opozicije ambasadama zapadnih zemalja da ne prisustvuju sastancima nelegitimnog parlamenta. "Gruzijski san" je odlučio da je bolje spriječiti skandal i odbiti pozivanje samih diplomata.

Novi parlament je 28. novembra izglasao vladu. Irakli Kobahidze ponovo je dobio mandat premijera. U vladinom programu glavni zadatak je nazvan pristupanje EU i NATO, a jedan od prioriteta njenog rada – podrška Ukrajini. Gruzijske vlasti pokazale su spremnost da obnove odnose, očekujući zauzvrat samo priznanje izbora. Međutim, uslijedila je glasna politička senzacija. Novi parlament odredio je datum novih predsjedničkih izbora – 14. decembar, planirajući inauguraciju novog predsjednika održati prije kraja decembra, kako pozdravljati zemlju sa No vom godinom ne bi uradila Salome Zurabišvili, već novi šef države.

Predloženo je da po prvi put u novijoj istoriji Gruzije predsjednički izbori ne budu održani u obliku nacionalnog glasanja. Sada će šefa države birati panel od 300 birača, koji uključuje poslanike nacionalnog parlamenta, Savjeta autonomije Adžarije i Savjeta u egzilu Abhazije, kao i delegati lokalnih vlasti. Novi kandidat za šefa države trebalo je da bude bivši fudbaler Miheil Kavelašvili, koji nije mogao ni da se kandiduje za čelnika gruzijskog fudbalskog saveza, jer nije imao visoko obrazovanje. U parlamentu prošlog saziva napustio je "Gruzijski san" i pridružio se frakciji "Snaga naroda", čiji su poslanici davali antizapadne izjave.

Kavelašvili je poznat po svojim antizapadnim izjavama, kao i po vulgarnostima u parlamentu, a i prvak je Rusije u fudbalu, što se doživljava kao politički potez napravljen da bi se zadovoljio Kremlj. Jasno je da je to odmah preuzela ruska propagandna štampa, koja je ponosno objavila da je "Gruzija predložila prvaka Rusije kao kandidata za mjesto predsjednika zemlje". Odluka gruzijskih vlasti naišla je na oduševljenje u Moskvi.

"Kategorički je neprihvatljivo da se integracija u Evropsku uniju smatra milošću", rekao je premijer Kobakhidze. Međutim, potez da se ograniči evropska integracija može skupo koštati Gruziju u ekonomskom smislu. I takav korak je odmah aktivirao društvo, gdje je podrška evropskim integracijama oko 80-90%. Stotinu službenika Ministarstva vanjskih poslova Gruzije osudilo je odluku vlasti da obustave evropsku integraciju zemlje. Takođe, u znak protesta, ostavke su podnijeli i ambasadori Gruzije u Bugarskoj, Holandiji, SAD i nekim drugim zemljama. I nije pitanje samo u Ministarstvu vanjskih poslova. Slične izjave u kojima osuđuju vladinu odluku dali su službenici ministarstv a odbrane, obrazovanja, Narodne banke, gradske vijećnice Tbilisija, kao i privatne kompanije.

Trenutna eskalacija u Gruziji stavlja Zapad pred veoma težak izbor. Za dvije sedmice, bez čekanja izvještaja međunarodnih posmatrača o parlamentarnim izborima, moraće da donese tešku odluku – koga u Gruziji smatrati legitimnim vlastima, a koga prevarantima. Predsjednica Gruzije Salome Zurabišvili objavila je da je ona jedina legitimna predstavnica vlasti u zemlji, jer se parlament i vlada koje je ona imenovala ne mogu smatrati takvima nakon nedavnih falsifikovanih izbora.

O pitanju Gruzije će raspravljati 27 država članica na predstojećem sastanku Savjeta za vanjske poslove EU 16. decembra. I u to vrijeme proruski masovni mediji počeli su da šire informaciju da se Gruzijska legija, koja se bori protiv ruskih osvajača, vraća iz Ukrajine u Tbilisi, a tu informaciju su brzo demantovali predsjednica zemlje i  sami borci legije. Istovremeno, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine oštro je osudilo kontinuirano kršenje ljudskih prava i upotrebu sile protiv mirnih demonstranata u Gruziji. Gruzijske vlasti su pozvane da poštuju osnovno pravo građana na mirne proteste.

Štaviše, razlog za proteste je odluka vlade da pauzira kretanje Gruzije ka EU, suprotno evropskim težnjama gruzijskog naroda. Ističe se da gruzijska vlada treba da prestane da plaši svoj narod mitskim „ukrajinskim scenarijem“ dok „bjeloruski scenario“ sprovodi u praksi. Konstatovano je da je Ukrajina bila i ostaje za demokratsku transformaciju Gruzije i njene dalje evropske i evroatlantske integracije, što odgovara interesima gruzijskog naroda.

Dakle, protesti u Gruziji imaju ne samo isključivo proevropski vektor, već i izražen antiruski pravac. Demonstranti izjavljuju da Gruzija neće biti poslušni izvršilac volje Kremlja, koji je pokrenuo najveći rat na svijetu od 1945. godine. Čak i u Abhaziji, koja je pod okupacijom Rusije, postoje protesti, iako malo drugačije prirode.

Poslanici parlamenta Abhazije 3. decembra glasali su protiv ratifikacije abhazijsko-ruskog "investicionog sporazuma", što je izazvalo masovne proteste u novembru. Moskva je već trljala ruke od radosti što je potpuno uzela Gruziju u svoje ruke, ali ne izgleda baš tako. Gruzijski narod konačno počinje da shvata podle manevre Kremlja u vezi sa tobožnjom mogućnošću zarade od trgovine s Rusijom, dok je u stvari Moskva pripremila jaram koji će staviti na vrat gruzijskom narodu.