Piše: Darko Omeragić

Prošlo je tačno pola godine otkako je Zakon o južnoj plinskoj interkonekciji usvojen i u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon čega se očekivalo da će Federacija BiH konačno krenuti s izgradnjom gasovoda kojim bi se osigurala energetska sigurnost i nezavisnost od, prije svega, ruskog gasa.

Priču koja je prethodila usvajanju ovog Zakona svi već vjerovatno znate. Dragan Čović se protivio da projekat realizuje BH-Gas i tražio da ga radi i njim upravlja novo preduzeće sa sjedištem u Mostaru koje bi, dakako, bili pod kontrolom HDZ-a BiH. Zbog svog tvrdog stava koji je bio u suprotnosti s logikom, a onda i sa stavovima tadašnjeg američkog ambasadora u BiH Michael Murphyija Čović je spominjan kao jedan od najozbiljnijih kandidata za američku crnu listu. S druge strane, stranke takozvane "Trojke" (SDP, NiP i Naša stranka) bile su i ostale sklone ideji da Južna plinska interkonekcija bude projekat kojim će se isključivo baviti federalna kompanija BH-Gas.

Kako Čovića ništa nije moglo slomiti, pa čak ni prijetnje američkim sankcijama, "Trojka" je odlučila da ga preglasa i projekat i, po slovu Zakona, ostane u nadležnosti BH-Gasa, uz "savjet" Čoviću da se njegovi kadrovi uključe u rad preduzeća zauzimajući pozicije na koje imaju pravo u upravljačkim strukturama ovog preduzeća.

IZVINJAVANJE NI ZBOG ČEGA

Otprilike mjesec poslije usvajanja ovog bitnog Zakona u Domu naroda, Bosnu i Hercegovinu je napustio njegov najveći zagovornik Michael Murphy, što je vladajuća koalicija, kako sada stvari stoje, shvatila kao veliko olakšanje, jer kada nema bitnog Amerikanca koji će ih svaki dan podsjećati da s projektom konačno krene, onda nema ni razloga da se njegovim pokretanjem narušava dobra atmosfera na relaciji Trojka-HDZ, jer atmosfera je bitnija od najbitnijeg projekta, „naučili“ su nas tokom svoje vladavine. Na kraju krajeva, to je pokazalo i Nikšićevo izvinjenje Draganu Čoviću na sastanku 9. aprila u Mostaru zbog načina na koji je usvojen Zakon, a to je preglasavanje.

Šta se poslije desilo sa Zakonom koji je digao veliku prašinu niko ne zna. Zasad je mrtvo slovo na papiru, a tako će biti dok se iz Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH ne oglase i javnosti ne odgovore dokle su došli s njegovim provođenjem. Da nije nebitno kada će krenuti gradnja Južne plinske interkonekcije pisali smo prošle godine, a ovih dana se naše pisanje pokazalo tačnim. Prije nekoliko dana Evropska komisija je objavila da će Evropska unija do kraja 2027. godine postepeno i učinkovito potpuno zaustaviti uvoz ruskog plina.

TREĆE ZEMLJE

Zabrana uvoza za neke zemlje kreće već od 1. januara 2026. godine, a one zemlje s kratkoročnim ugovorima će ga prestati uvoziti do sredine naredne godine. Napravljeni su neki izuzeci, pa će zemlje koje nemaju izlaz na more, poput Mađarske, Slovačke i Srbije ruski gas moći uvoziti do krajnjeg roka, a to je kraj 2027. godine. Postavljena su, također, precizna pravila za treće zemlje, pa je tako Srbiji zabranjeno da ruski gas izvozi u Mađarsku. Mi smo, kao i Srbija, u kategoriji trećih zemalja i sasvim sigurno će nas EU posmatrati kao „slučaj za sebe“. Drugim riječima, do kraja 2027. godine ćemo najvjerovatnije i dalje preko Srbije i Turskog toka dobijati ruski gas, a onda ćemo od 2028. moći birati da li da preko Srbije uvozimo gas iz Azerbejdžana ili neki drugi iz Mađarske, ali to sasvim sigurno tada neće biti ruski gas, jer je teško očekivati da će Rusija i Ukrajina postići dogovor o miru i da će odnosi između EU i Rusije tako brzo biti vraćeni na predratne odnose.

Zašto je onda važno da BiH konačno krene s realizacijom Južne plinske interkonekcije? Pod broj jedan zbog diverzifikacije izvora snabdijevanja i mogućnosti izbora, pa i cijene, a onda i zbog gasifikacije FBiH. Vrijeme nije nebitan faktor, jer je, prema nekim procjenama za izgradnju ovog gasovoda potrebno 3 do 5 godina. Vrijeme nije nebitan faktor i u plaćanju duga mađarskom transporteru gasa kompaniji FGSZ kojoj su Energoinvest i BH-Gas dužni platiti 23 miliona KM s kamatama zbog jednostrane promjene trase snabdbijevanja gasom BiH od 1. aprila 2021. godine i prelaska na Turski tok. No, s obzirom na to da je ova brojka bila u aprilu prošle godine, vrlo je moguće da je dug po osnovu kamata još narastao, a raste i dalje jer kamate idu iz dana u dan. Navodno, Energoinvest odbija da plati svoj dio ovog duga. I hoćemo li uopšte biti u prilici da uvozimo gas preko Mađarske dok se ne riješi ovaj dug? Tako da ostaje pitanje kako će od 1. januara 2028. godine izgledati pozicija BiH kada bi u našu zemlju prvi put u istoriji trebao biti transportovan gas koji ne dolazi iz Rusije. Jedno je sigurno - ni tada nećemo imati završenu Južnu plinsku interkonekciju i naša ovisnost o jednom pravcu će i dalje biti veliki problem.