Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Ima jevrejska poslovica koja kaže, parafraziram: ako se svi slažu da je neki čovjek kriv, odmah ga pustite na slobodu – sigurno je nevin.

Takozvano javno mnenje, vidite, nekada nije bilo na cijeni. Danas javno mnenje mijenja istinu, koje su se ljudi odrekli. Istina je, po nama današnjima, ono oko čega se dogovorimo da je istina. Kao da je istina pitanje konsenzusa i demokratske procedure. Zato je današnji čovjek neprijateljski raspoložen prema istini. Kao i prema znanju. Kao i prema kompetenciji. Jer: šta će mu. Ima svoje mišljenje.

Otud se nije čuditi što očito notorne budalaštine bivaju promovisane u velike mudrosti našeg vremena. Jedna od njih je teza da postoje događaji „nakon kojih ništa više nikada neće biti isto“; događaji koji su game over, kraj priče. Ono što je zlosrećni Fukujama nazvao „krajem istorije“. Pa je, pogrešno tumačeći Koževa, koji je tumačio Hegela, zaključio da je pobjeda liberalnog kapitalizma i demokratije taj, da prostite, kraj istorije. Danas vidimo kako se liberalno-demokratski konsenzus urušava na sitne komade. To se ne dešava kao rezultat rata ideologija. Liberalno-demokratski konsenzus osmišljen je da bi služio ekonomskoj paradigmi uspostavljenoj nakon Drugog svjetskog rata – onoj u kojoj je, kako slikovito opisuje Varufakis, Amerika sebi priskrbila ulogu globalnog Minotaura kojem čitav svijet pronosi žrtve. Sada se ekonomska paradigma mijenja i liberalno-demokratska ideologija joj više nije od koristi. Potrebna je nova ideologija, nova sluškinja.

Svi smo mi pomalo Fukujama – nismo li? Nisu li mnogi među nama mislili da je ulaskom Crne Gore u NATO trajno riješen set važnih pitanja? Aha, evo vidimo kako jeste. Jesu li mnogi među nama vjerovali da je 21. maj 2006. Crnu Goru doveo u poziciju koju je DPS formulisao kao „nikad više 1918.“? I šta se desilo – mala 1918, naravno.

Nisu li prije toga unionisti mislili da su referedumom za Miloševićevu „Jugoslaviju“ trajno onemogućili obnovu crnogorske državnosti? Pa im se desio 21. maj.

Nisu li pobjednici 1945. mislili da je povratak fašizma nemoguć? Pa im je fašizam srušio Jugoslaviju.

Nisu li „ujedinitelji“ 1918. mislili da su završili posao?

Itakodaljeitomeslično. Jasno vam je šta hoću reći.

Ali da podcrtam, ipak. Dragi moji, braćo i sestre: 30. avgusta 2020. niste završili ništa. Za ono što ste bili naumili da uradite, uostalom, i niste imali većinu – čak ni 30. avgusta. Tu većinu obezbijedila vam je URA i dio „javnog mnenja“ koji su oblikovali Željko Ivanović i Miodrag Perović. Čak i da priskrbite većinu – to neće biti kraj. Namaći ćete je – tu većinu – zalud, kao što smo je zalud namakli i mi.

Istorija nema kraj: još manje kraj koji je sretan. Sve se samo nastavlja, bez razrješenja, bez poente i bez iskupljenja. To znači ovo.

Gledaćete kako se u pepeo osipa sve ono što ste mislili da ste oposlili. Kao što smo to vidjeli i mi.