Arktik, poznat po svom hladnom i negostoljubivom okolišu te dugim zimskim noćima, doživljava brze i dramatične promjene jer se zagrijava gotovo četiri puta brže od ostatka svijeta. Ovaj ubrzani proces otvara vrata sve intenzivnijim industrijskim aktivnostima i razvoju, a promjene su sada jasno vidljive zahvaljujući satelitskim snimkama noćne rasvjete.

Međunarodni istraživački tim, koristeći podatke američkog Programa meteoroloških satelita za odbranu, otkrio je da je umjetna rasvjeta na Arktiku između 1992. i 2013. godine rasla u prosjeku 5 posto godišnje.

U tom razdoblju, čak 606.000 kvadratnih kilometara arktičkog područja prešlo je iz tame u svjetlost.

"Samo 15 posto osvijetljenih područja na Arktiku tokom istraživanog razdoblja čine naselja poput kuća i stambenih zgrada, što jasno pokazuje da je većina umjetne rasvjete rezultat industrijskih aktivnosti, a ne urbanizacije", objasnio je Zhuosen Wang, član istraživačkog tima i znanstvenik u NASA-inom Goddard centru.

Nafta, plin i rudnici

Glavni izvori ove rasvjete dolaze od eksploatacije nafte i plina te rudarskih operacija. Ruski Arktik bilježi najveći porast umjetne rasvjete – osvijetljena područja proširila su se za gotovo 440.000 kvadratnih kilometara, što je površina veća od Kalifornije. Naftna polja u regijama poput Hanti-Mansijska i Jamalo-Nenecka prednjače u ovom rastu, pri čemu se posebno ističe naftno polje Samotlor, jedno od najvećih na svijetu.

Do 2013. godine, područja eksploatacije nafte i plina na ruskom Arktiku, uključujući regije Hanti-Mansijsk, Jamalo-Nenecku i Nenecku, obuhvaćala su osvijetljeno područje od 339.000 kvadratnih kilometara, što je gotovo veličina Njemačke.

Iako industrijske aktivnosti pokazuju kontinuiran rast, Wang napominje da ciklusi širenja i pada u eksploataciji dovode do toga da se na nekim područjima vidi smanjenje rasvjete, posebno tamo gdje nema ljudskih naselja ili ekonomske diversifikacije.

Razlike među dijelovima Arktika

Europski Arktik ima 158.000 kvadratnih kilometara osvijetljenih područja, znatno više u odnosu na 49.000 kvadratnih kilometara u sjevernoameričkom dijelu. Među istaknutim industrijskim lokacijama istraživači su prepoznali rudnik Red Dog na Aljasci, koji je 2018. bio drugi najveći proizvođač cinka na svijetu.

Analize su se temeljile na starijim podacima, no NASA-in tim Black Marble sada koristi suvremene instrumente koji pružaju preciznije snimke i mogu otkriti slabije izvore svjetlosti. Unatoč tome, istraživači se suočavaju s izazovima poput uklanjanja prirodnog svjetla aurora i mjesečine.

"Detaljna praćenja u stvarnom vremenu pomoći će nam da bolje razumijemo promjene u industrijskoj aktivnosti", rekao je Miguel Román, zamjenik direktora atmosferskog odjela u NASA-inom Goddard centru. Dodao je kako bi ove analize mogle igrati ključnu ulogu u odgovornom upravljanju resursima i očuvanju ekosustava, važnih za stabilnost ne samo na lokalnoj, već i na globalnoj razini.