Glavni likovi naše današnje priče su misteriozna djeca pronađena u polju u istočnoj Engleskoj. Naime, za vrijeme vladavine kralja Stephena I u 12. stoljeću, seljane istočnoengleskog Woolpita iznenadio je pronalazak dječaka i djevojčice u blizini jedne od vučijih jazbina po kojima je selo dobilo ime.

Pronađena djeca bila su odjevena u čudnu odjeću i govorila su seljacima nerazumljivim jezikom. No ono što je bilo najčudnije je boja njihove kože, koja je bila zelena.

Priča o zelenoj djeci iz Woolpita jedna je od najpoznatijih engleskih srednjovjekovnih legendi. Prema dostupnim zapisima, pronađena su djeca u prvim danima nakon spašavanja odbijala svaku hranu osim zelenog boba.

Ipak, s vremenom su počeli jesti i ostale namirnice, što je rezultiralo promjenom boje kože. Ubrzo nakon krštenja, dječak je umro, dok je djevojčica ostala na životu dovoljno dugo da nauči engleski jezik i zaposli se kao sluškinja na imanju jednog plemića. Prema njenom svjedočanstvu, djeca su dolazila iz zemlje sv. Martina, a u Woolpitu su završila slijedeći zvuk zvona koji su začuli tokom čuvanja stada.

Prema nedokazanim tumačenjima, riječ je o ostacima starosjedilačkog britanskog stanovništva koje se svojim vanjskim izgledom razlikovalo od došljaka.

Prema drugima, postoji mogućnost da su djeca potomci flamanskih izbjeglica koje su u to vrijeme stizale na engleske obale, a bile su smještene u blizini Opatije sv. Martina.

Treći idu toliko daleko da tvrde da su djeca vanzemaljskog porijekla...

(SB)