HDZ je prve probne balone o svojim mogućim kandidatima na predsjedničkim izborima pustio u javnost neposredno pred početak prošlogodišnjega kalendarskog ljeta. Tada je kao najozbiljniji kandidat slovio književnik i trenutačni predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran.

Nakon što je on početkom srpnja javno otklonio tu mogućnost, u javnosti se nastavilo licitirati raznim imenima te su se kao mogući kandidati spominjali bivši ministri vanjskih poslova, Miro Kovač i Davor Ivo Stier, bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, predsjednik Sabora Gordan Jandroković te dva sadašnja ministra, Ivan Anušić i Oleg Butković.

Razne frakcije HDZ-a pokazale su poveliku živahnost pred unaprijed izgubljene izbore nadajući se da će neki od budućih suparničkih pretendenata za Plenkovićevo nasljeđe biti nepopravljivo potrošen u izbornom srazu sa Zoranom Milanovićem. Na kraju, prema riječima Andreja Plenkovića u izbornoj noći, nitko od navedenih nije želio biti kandidat, a jedini koji je to žarko tražio bio je Dragan Primorac.

Na čiju je inicijativu sklopljen brak Primorca i HDZ-a?

Za hrvatske uvjete HDZ je vrlo ozbiljna politička stranka, raspolaže s više nego izdašnim stranačkim proračunom te Dragan Primorac ipak nije mogao postati predsjednički kandidat samo zbog toga što je jednoga ljetnog jutra došao u kabinet Andreja Plenkovića i kazao mu: “Ja ću pobijediti Zorana Milanovića”. Prema naknadno puštenim glasinama bilo je provedeno anketno istraživanje koje je pokazalo da Dragan Primorac u drugom krugu pobjeđuje Zorana Milanovića.

Pozivajući se na to navodno istraživanje neki viđeniji politički analitičari, počesto u ulozi propagandista klijenata, javno su prognozirali izbornu pobjedu Dragana Primorca. Svi koji malo pažljivije prate hrvatsku političku scenu mogli su još tijekom proljeća uočiti pripreme Dragana Primorca i njegovih promotora, puno prije nego je HDZ obznanio podršku njegovoj kandidaturi.

Sve do danas ostalo je nejasno na čiju je zapravo inicijativu sklopljen brak između Dragana Primorca i HDZ-a. Tko je prvi otišao na Tinder i započeo pretragu, Dragan Primorac ili Andrej Plenković? Valjda je posve jasno da nijedna anketa provedena tijekom prošle godine nije mogla u drugome krugu davati prednost Draganu Primorcu. Rezultati prvoga kruga izbora potvrdili su da je ta navodna anketa, na koju se i sada pozivaju u HDZ-u, ili izmišljena ili je bila lažna.

Plenković je tražio najbezbolniju opciju

Andrej Plenković ipak ima previše odigranih političkih utakmica da bi i na tren mogao povjerovati istraživanju koje najavljuje izbornu pobjedu Dragana Primorca. On je tražio kandidata čiji će izborni poraz biti najbezbolniji kako za njega, tako i za HDZ u cjelini, nekoga tko će relativno lako ući u drugi izborni krug i onda u njemu ostvariti barem 40 posto podrške birača, piše Telegram.hr.

Plenković je vrlo dobro znao da sve više od toga nije realno dok god on sjedi u Banskim dvorima. Je li svoja očekivanja podijelio i s Draganom Primorcem ili je ovaj potonji megalomanski precijenio svoju političku težinu i naivno uletio u Plenkovićevu zamku, to mogu samo nagađati.

Nesporno je da je Andrej Plenković odabrao Dragana Primorca znajući da on nema baš nikakve šanse u izbornome srazu sa Zoranom Milanovićem. Tko je sve u proteklih šest mjeseci prikazivao Dragana Primorca kao predsjedničkoga kandidata s ozbiljnim izgledima za pobjedu možemo i sada pročitati na internetskim portalima i društvenim mrežama.

Tu ne mislim na HDZ-ovu vrhušku koja je po zadatku morala titulirati Primorca kao „svog predsjednika“, već na aranžiranu i angažiranu medijsku predstavu u koju je povjerovao jedino Dragan Primorac. Jednostavno rečeno, nitko nije Dragana Primorca podvalio Andreju Plenkoviću, on je za njega bio gotovo idealan predsjednički kandidat iz kadrovske zbirke „Sam pao, sam se ubio“.

Recept za lokalne izbore

Lokalni izbori održavaju se u svibnju, a oni su za HDZ jednako važni kao i parlamentarni. Cijeli hranidbeni lanac HDZ-a već više od tri desetljeća počiva na upravljanju županijama, gradovima i općinama. Zbog toga su predsjednički izbori za HDZ tek nešto poput loše filmske matineje, nadaju se da će je već do večeri svi zaboraviti i ponovo pohrliti u kino da bi uživali u veličanstvenim pobjedama i uspjesima lokalnih HDZ-ovih šerifa.

Za veliku većinu političkih analitičara pobjeda Zorana Milanovića u prvome krugu izbora u nizu HDZ-ovih utvrda nije i nagovještaj mogućega poraza HDZ-a na lokalnim izborima u općinama i gradovima gdje je ta stranka „vječito“ na vlasti. Ovo su deveti lokalni izbori te je recept za smjenu lokalnih HDZ-ovih šerifa odavno napisan. Njih ne mogu pobijediti zagrebačke stranačke središnjice, već isključivo lokalni prepoznatljivi kandidati koji su u stanju okupiti široku antihadezeovsku koaliciju, ako takva u lokalnim sredinama postoji.

Neuspjeh uopće ne postoji u njihovome rječniku

Zoran Milanović uspio je okupiti upravo takvu neformalnu koaliciju i zbog toga je ostvario premoćnu pobjedu u svim županijama. U samo dvije, Splitsko-dalmatinskoj i Ličko-senjskoj, dobio je nešto manje od 40 posto glasova, a čak u njih osam više od 50 posto, od čega u četiri više od 60 posto. Milanović je pobijedio i u svim gradovima sjedištima županija, a Gospić je jedino sjedište županije u kojem je ostvario manje od 40 posto podrške birača.

I na kraju, bit će nadasve zanimljivo čuti Plenkovićevu konačnu ocjenu rezultata drugoga kruga predsjedničkih izbora. Što će za Andreja Plenkovića i HDZ biti izborni uspjeh, jer neuspjeh kao riječ uopće ne postoji u njihovome rječniku: 65:35 ili 60:40?

Sve više od toga bilo bi preveliko iznenađenje za sve, osim naravno za Dragana Primorca. U svakome slučaju, u još jednome međusobnom srazu Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića ovoga je puta onaj prvi morao zabilježiti očekivani poraz. Koliko će on biti bolan i hoće li imati trajnije posljedice ovisi o previše faktora nakon izbora, a ne o manjem ili većem nedjeljnom debaklu Dragana Primorca i HDZ-a u cjelini.