Piše: Gojko BERIĆ (Oslobođenje)

Neslavan početak godine kojom će biti okončana prva četvrtina ovog stoljeća bilo je nešto posve očekivano, naprosto zato što nam je i prethodna ostala i previše toga dužna. “Šta je ovo”, žali mi se vlasnik jedne od tezgi na glavnoj sarajevskoj pijaci, kod kojeg godinama kupujem kvalitetno i uredno sortirano voće. “Prođoše oba Božića, bila je i proslava Nove godine, a nisam primijetio nijedno nasmijano lice na pijaci. A nekad nije bilo tako.” Nema se tom opisu našeg građanskog raspoloženja šta dodati. Realno gledajući, čekaju nas neizvjesnost i život u siromaštvu sve brojnije većine i sve bogatije manjine. Eksplozija bombe socijalnog nezadovoljstva čini se neizbježnom, a bliski susret sa Evropom sve više se udaljava. To je, manje-više, sve što se može reći u slavu nove godine, koja nije slučajno počela još jednom u nizu šokantnih afera - hapšenjem državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića, zbog sumnje da je u periodu od 2016. do 2020. godine, kao direktor Puteva Republike Srpske, oštetio tu firmu za višemilionski iznos.

Tužilaštvo ga tereti za zloupotrebu položaja i iznuđivanje mita, što je pravni eufemizam za klasičnu korupciju ljudi na vlasti. Zabunu u javnosti, uz oštre reakcije opozicije u oba entiteta, izazvao je ministar inostranih poslova Elmedin Konaković, koji se u ovaj slučaj umiješao brzopleto i nezgrapno, izjavivši da je Nešić “najbolji srpski ministar u Vijeću ministara”. Usput rečeno, biti najbolji srpski ministar pored onakvog Košarca, ne zahtijeva bogzna kakav napor. Nešić je nedavno glasao za dva važna državna zakona, on radi u korist BiH onoliko koliko mu to Dodik dozvoli. S tog stanovišta, Konaković je u pravu, ali ovdje je riječ o kriminalu visokog državnog funkcionera.

Rođen u Sarajevu 1978. godine, Nešić završava gimnaziju u Herceg-Novom i diplomira na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, a potom na Fakultetu političkih nauka u Beogradu završava specijalističke studije o temi “Terorizam i organizirani kriminal” i zapošljava se u MUP-u Republike Srpske, gdje vremenom dospijeva na položaj inspektora kriminalističke policije. Politikom se počeo profesionalno baviti nakon općih izbora 2018. godine, na kojima je kao kandidat Demokratskog narodnog saveza (DNS) osvojio mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Dvije godine kasnije izabran je za predsjednika te stranke, a u januaru 2023. za ministra sigurnosti u BiH. Kao što se vidi, njegov razvojni put bio je ambiciozan i konzistentan, ali sa paradoksalnim ishodom: možda je maštao da postane i lokalni Eliot Nes, ali kad je prvi put namirisao novac, podlegao je iskušenju i zakoračio u carstvo kriminala, tamo gdje društvena elita hrli u zagrljaj i neraskidivu spregu sa društvenom mafijom. Ova zemlja je puna raznih nešića, otkrivenih i neotkrivenih, ljudi koji su do te mjere zagadili čitav njen sistem da je postao zagađeniji i od sarajevskog zraka. Svi koji su znali da se protiv Nenada Nešića vodi istraga, znali su to i u trenutku dok je pred TV kamerama mahao parlamentarcima papirima o svojoj potpunoj ispravnosti. On vjerovatno i dalje smatra kako je, što se njega lično tiče, zahvaljujući tim pribavljenim papirima ta priča završena. Uvjeravati ga da bi sada bilo moralno da podnese ostavku, isto je što i uvjeravati pljačkaša banaka da novac nije najvažnija stvar u životu.

Nešićev odnos sa Dodikom bio je prilično komplikovan. Lider male, ali ipak nezanemarive stranke, Nešić je odbijao da bude dio Dodikovog klana, ali nije dugo izdržao. Međusobno nepovjerenje izglađeno je uz obostrani trošak, nakon čega je Dodik ultimativno zahtijevao da Nešić i samo Nešić bude ministar sigurnosti. Sada će ga, po svemu sudeći, pustiti niz vodu i brzo prežaliti. Međutim, Dodik i njegova svita skaču sebi u stomak. Suočeni sa činjenicom da je Nešić izvlačio pare iz javnog preduzeća kojim je rukovodio, a vlasnika Romanijaputeva reketirao, horski ponavljaju: “Neka institucije rade svoj posao.” Pa eto, gospodo, institucije u ovom slučaju rade svoj posao.

Istraga protiv Nešića vođena je po nalogu tužiteljice Tužilaštva BiH Bojane Jolović, uhapšen je po nalogu tog istog Tužilaštva na čijem čelu je Milanko Kajganić, a uhapsila ga je policija Republike Srpske, kojom rukovodi Siniša Kostrešević. Sve troje su po nacionalnosti Srbi. I da li je sve to urađeno bez Dodikovog klimoglava? I ko su onda urotnici koji žele da unište Republiku Srpsku, vršeći progon njenih kadrova? Dodik ih vidi u Tužilaštvu BiH, koje smatra “instrumentom stranih ambasada i sarajevske političke scene”. Svaki od njegovih najbližih saradnika dodao je toj paranoičnoj optužbi nešto svoje. Najoriginalniji je bio predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković, koji je izjavio da je, poslije Nešića, sada on na redu. Ima tu posla i za narodne guslare. Već ih čujem kako po zimskim sijelima diljem Republike Srpske otežu jadikovku “Udario Srbin na Srbina...” Izdaja, braćo, izdaja!

Kako god, očekivana smjena Nenada Nešića i nastavak suđenja Miloradu Dodiku u Sarajevu neće proći bez novog političkog potresa i blokade institucija vlasti, kako u Federaciji, tako i na državnom nivou. Ako se, uz to, aktivira i detonator zbog odluke Christiana Schmidta da poništi nedavne zaključke Narodne skupštine RS-a, ni haos nije nemoguć. Velim vam, biće tu posla za mnoge, pa i za srpske narodne guslare.