Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

Zoran Milanović kaže da bi uhapsio Vladimira Putina.

Možda čekaju da Milanović potvrdi drugi mandat i nastavi konkurirati Andreju Plenkoviću i hrvatskoj Vladi u odnosu prema NATO savezu, prema Europskoj uniji, prema Bosni i Hercegovini i pomoći Ukrajini.

Prije tri godine, u ožujku 2022. godine, Zoran Milanović sarkastično je komentirao izjavu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana da je Vladimir Putin ratni zločinac. "Očekujem da krenu u pripremu materijala za podizanje optužnice i privođenje. To je obično slijed i dosljednost", kazao je i ozbiljno dodao: "Ja o Putinu nisam nikad ništa komentirao, ni prije ni sada".

A sada, kad je došao u kampanju za drugi mandat, poručio je kako bi Putina "da je premijer, i da ovaj dođe u Hrvatsku, odmah uhapsio".

Misli li Milanović ozbiljno ili samo progovara prigodno?

I koji je onda pravi Milanović? 

Bojkotira NATO

Onaj koji je proteklih godina, od početka agresije na Ukrajinu, pronalazio načina da izbjegne kritiku Putina i Rusije, da relativizira odgovornost za agresiju, svali krivnju na Ukrajinu i SAD, okrene glavu od ruskih zločina, kritizira Ukrajinu više nego Rusiju, upozorava kako Rusija ne smije izgubiti, i da nakon toga bojkotira širenje NATO saveza i sudjelovanje hrvatskih vojnika u misijama NATO saveza u pomoći Ukrajini?

Ili je pravi Milanović onaj koji sada govori kako je Rusija "opasna država" i kako bi uhapsio Vladimira Putina?

Jedno je govorio predsjednik Republike, a drugo govori predsjednički kandidat.

I koji je još pravi Zoran Milanović: onaj koji tvrdi kako je "jedini način za prestanak agresije promjena vlasti u Rusiji" ili onaj koji ističe kako "plan Zapada ne može biti maknuti Putina", te da se ponašanje Rusije "neće promijeniti odlaskom Putina, jer na njegovo mjesto može doći neki general, tek onda ne znaš s kim imaš posla"?

Rusija mu ne smeta

Milanović je tijekom ove predsjedničke kampanje imao sreću da se ne mora previše pravdati zbog svojih izjava o Rusiji i odnosa prema ukrajinskom ratu, jer ga je isključivo napadao HDZ, što mu među njegovim biračima nije moglo nanijeti nikakvu štetu, dapače. Lijeva oporba o tome je šutjela. Kao i o mnogo čemu ostalome.

HDZ ga je u kampanji optužio da je ruski plaćenik, a Dragan Primorac u sučeljavanju postavio pitanje "je li dobio donaciju iz Rusije od gospodina Stefana, 3981 euro". Milanović odgovor nije dao, već je uzvratio kako je bivšeg hrvatskog konzula u Rusiji Stefana Vlahovića imenovao Ivo Sanader.

A onda opalio po Primorcu da je prijatelj s ubojicama žena i djece u izraelskoj Vladi.

Trag novca

HDZ ide tragom novca, kao da bi on dao posebnu težinu ionako kompromitirajućim stavovima o Rusiji i Ukrajini u protekle tri godine. 
Milanović je tijekom mandata tvrdio kako u Ukrajini "sigurno ima zločina, ali nema zvjerstava", odbijajući u potpunosti vjerovati informacijama o masakru u Buči. "To je daleko, ne znam o tome ništa".

Govorio je kako je "ovo što kao kolektivni Zapad radimo Rusiji duboko nemoralno", naglašavao kako "Rusija nije demokratska država, ali nije ni Ukrajina", ponavljao rusku propagandu o ukrajinskim nacistima i zaključio kako "Rusija rat ne smije izgubiti".

A kad je u kampanju ušao sa sloganom da hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove, mislio je samo na onaj rat u Ukrajini. Jer je kao premijer uredno slao hrvatske vojnike u druge ratove u sklopu misija NATO saveza.

I naravno, tu je bilo ovo famozno, krajnje histerično protivljenje širenju NATO saveza na Švedsku i Finsku kad je prijetio da će svakog zastupnika koji za to digne ruku "nazvati izdanikom".

Pa nije tako nazvao nikoga.

Birajte iz izloga

I tako, imamo Milanovićeve izjave o Rusiji i Ukrajini u mandatu i u kampanji koje se mogu svidjeti svakome i mnoštvo izloga iz kojeg ljudi - a sada birači - mogu uzeti što im odgovara.

Branio je Putina, sada hapsi Putina. Osuđuje Rusiju, ima razumijevanja za Rusiju. Napada Rusiju, ali napada i Ameriku. Slijedi Ameriku, ali bojkotira NATO savez. Potpisuje NATO misije, ali ne one koje imaju veze s Ukrajinom.

I druži se s proruskim razbijačem Europske unije Viktorom Orbanom i proruskim razbijačem Bosne i Hercegovine Miloradom Dodikom. Koji Milanoviću daje podršku u drugom krugu.

Milanović danas u privlačenju glasova pažljivo tapka oko Rusije ili zaoštrava retoriku kad mu to odgovara, što će kod njegovih birača i kod stranaka koje mu daju podršku pokriti sve poruke i sve poteze u protekle tri godine koje su njega, a i Hrvatsku, prikazale kao ruskog saveznika ili makar simpatizera.

Rusija kao test

Odnos nekog europskog državnika prema Rusiji zahvaća mnogo šire od samog komentara rata i kombinacija kako ga okončati.

Odnos prema Rusiji, zajedno s Vladimirom Putinom, postao je nepogrešiv lakmus test demokratičnosti svakog europskog političara, svake članice Europske unije, test poštivanja vrijednosti liberalne demokracije, zaštite međunarodnog prava i suvereniteta europskih država, a onda i temeljnih prava i ljudskih sloboda koje Rusija gazi, kod kuće i u drugim državama.

Prije tri godine Milanović se rugao Grliću Radmanu nakon što je Putina nazvao ratnim zločincem, a sada u kampanji za drugi mandat govori da bi ga uhapsio.

Za to sigurno neće dobiti pljesak iz Kremlja, ali Rusija svejedno neće plakati zbog njegove pobjede.