Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Premijer Srbije Miloš Vučević podnio je ostavku. Evo https://www.cdm.me/svijet/region/premijer-srbije-podnio-ostavku/. Vučević je to učinio pod pritiskom studentskih demonstracija.

Njegov čin povlačenja ostanak Bečića i Šaranovića na funkcijama čini nemogućim. Ili, ako ne nemogućim, ono svakako grotesknim. Evo zašto.

Vučević je istakao da ima objektivnu odgovornost za stradale u Novom Sadu. Kako je moguće da ovdje niko nema objektivnu odgovornost za stradale na Cetinju? Mi smo u EU integracijama daleko ispred Srbije. Ali ispada da je stepen demokratije u Srbiji na daleko većem nivou nego kod nas. Ne evropski, nego čak i beogradski standardi demokratije zahtijevaju da Bečić i Šaranović, umjesto pasjaluka i nesojluka, na zahtjeve studenata odgovore ostavkom.

Dakako, ono što se zbiva u Beogradu posve je transparentno. Pritisak sa ulice je jak i Vučić žrtvuje sve da bi spasio sebe.

Spajić izgleda ne kapira. Spašavanje redova Bečiča i Šaranovića, na silu i sramotu, vodi u brzi i neminovni zahtjev za njegovom smjenom.

To je njihova interna stvar: oni su veoma pametni, iznimno obrazovani i moderni, evo im je i Trump pobijedio, sve im ide na ruku i sve oni znaju.

Super. Ali ovdje, zbog Cetinja, neko pada – i treba da padne. To bi mogao biti skori kraj ne samo kripto, nego i EU bajke. Ali da bi do toga došlo, potrebno je što više zdrave i što manje toksične podrške studentima.

O, vladajući. Jadna je vaša demokratija, u ritama je vaša sloboda, mizeran je vaš progres, kada čak i Vučićev tiranski režim u odnosu na vas djeluje kao demokratija vestminsterskog tipa.