Piše: Oleksandr Levčenko (Antena M)

Aleksandar Lukašenko je 26. januara 2025. godine izabran za predsjednika Bjelorusije sedmi uzastopni mandat. Njegovi rivali bili su tehnički kandidati, dok prava opozicija, koja se formirala tokom izbora 2020. godine, služi kaznu u zatvoru ili se nalazi u prinudnom progonstvu. U Evropi su ti izbori već nazvani „bez izbora“, a njihovi rezultati nisu priznati, kao ni rezultati prethodnih izbora. U zemljama koje se graniče s Bjelorusijom pooštreni su granični propisi, a upućeni su i pozivi da se dodatno pooštre sankcije toj zemlji.

Jedina intriga aktuelnih izbora bila je hoće li se izborna komisija usuditi da Lukašenku pripiše veći procenat glasova nego što je pripisan njegovom ruskom savezniku Vladimiru Putinu (87%). Nisu se usudili. Predsjednik Centralne izborne komisije Bjelorusije Igor Karpenko izvijestio je da je više od 86%, ali ne i 87%, glasalo za samoproglašenog šefa države Aleksandra Lukašenka na takozvanim „izborima“.

Atmosfera uoči ovih izbora u Bjelorusiji bila je suštinski drugačija od one 2020. godine. Konkretno, nije bilo vidljivosti izborne kampanje niti konkurencije. Na primjer, predsjednički kandidat iz Komunističke partije, Sergej Sirankov, otvoreno je podržao Lukašenka. Takođe, kako bi se stvorio privid demokratije, Aleksandar Lukašenko je pomilovao 293 osobe osuđene po političkim optužbama, dok su bjeloruski propagandisti prvi put prikazali bivšeg predsjedničkog kandidata iz 2020. godine, Viktora Babarika, koji je godinama bio u zatvoru. Međutim, najistaknutiji predstavnici opozicije nisu pušteni na slobodu.

Glasače na predsjedničkim izborima pomno je pratila policija. Glasačke kabine bile su otvorene, a fotografisanje glasačkih listića bilo je zabranjeno. Ove godine nije bilo biračkih mjesta u inostranstvu. Centralna izborna komisija predložila je da Bjelorusi koji žive u inostranstvu dođu u Bjelorusiju kako bi glasali. Ova opcija bila je nemoguća za one koji su napustili zemlju zbog političkog progona, dobili zaštitu u nekoj od zemalja EU i već godinama nisu rizikovali povratak u Bjelorusiju. Za ekonomske migrante, putovanje kući bilo je dodatno otežano obustavom zračnih veza između zemalja EU i Bjelorusije.

Uoči izbora, bjeloruske vlasti poremetile su rad najmanje šest VPN servisa, a nekoliko stranih web-stranica je ugašeno. Propagandni bjeloruski državni kanali uvjeravali su stanovnike da se Lukašenko, iako je na vlasti već 30 godina, ne drži te funkcije po svaku cijenu. Prema njihovim riječima, svijet je na rubu Trećeg svjetskog rata, i ako je tako, Bjelorusija se mora ujediniti kako bi izbjegla uvlačenje u sukob.

Još jedan omiljeni falsifikat ruskih i bjeloruskih diktatora bila je rekordna izlaznost birača. Osim toga, zaposlenima u državnim institucijama zabranjen je godišnji odmor, a glavnim ljekarima naređeno je da ne otpuštaju pacijente do ponedjeljka, 27. januara. Naloženo je da na biračkim mjestima glasaju čak i pacijenti na intenzivnoj njezi i onkološki bolesnici u završnim fazama bolesti. Svi su morali da "glasaju", čak i ako nisu bili u stanju da stoje na nogama.

Opoziciono orijentisani Bjelorusi izjavili su da izbori u zemlji 26. januara nisu bili pravi. Nezavisni mediji su uništeni ili primorani na rad iz inostranstva, dok kredibilnih opozicionih kandidata nije bilo. Nakon što je dvojici političara odbijena registracija, kandidovalo se samo pet kandidata, uključujući Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine. Tri kandidata predstavljala su provladine stranke, dok je jedna kandidatkinja, Ana Kanapatska, formalno bila nezavisna, ali ju je opozicija optužila da je marioneta režima.

Na izborima 2020. pojavila se opoziciona liderka Svitlana Tihanovskaja, koja je, uprkos represijama, imala šanse za pobjedu. Međutim, nakon izbora koje je međunarodna zajednica ocijenila lažnim, Tihanovskaja je bila prisiljena napustiti zemlju i nastaviti djelovanje iz Litvanije. Ove godine, suočena s prijetnjom hapšenja, pozvala je građane da se uzdrže od protesta, strahujući od nove represije.

Dana 17. januara 2025. godine, američki državni sekretar Enthoni Blinken izjavio je da bjelorusko „represivno okruženje“ onemogućava legitimne demokratske izbore. Evropski parlament je 22. januara usvojio rezoluciju kojom se izbori osuđuju kao lažni i bez demokratskih standarda. U rezoluciji je zatraženo da EU nastavi podržavati istraživanje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji i primijeni pravni princip „univerzalne jurisdikcije“ kako bi počinitelji bili privedeni pravdi.

Visoka predstavnica EU za vanjske poslove Kaja Kalas i evropska komesarka za proširenje Marta Kos izdale su zajedničko saopštenje u kojem su istakle da se „glasanje“ u Bjelorusiji ne može smatrati slobodnim i poštenim. „Izbori u Bjelorusiji nisu bili fer. Narod Bjelorusije zaslužuje pravo da odlučuje ko će voditi njihovu zemlju“. Njemačka ministarka vanjskih poslova Analena Berbok izjavila je da su Bjelorusi zapravo ostali bez izbora. Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine izjavilo je da „glasanje može biti nazvano predsjedničkim izborima samo formalno“.

Aleksandar Lukašenko, umjesto da osigura slobodu govora, govorio je o ruskom raketnom sistemu „Orešnik“ kao o najvećem postignuću svoje pobjede na izborima.