Piše: Oleksandr Levchenko (Antena M)

Nakon što su Sjedinjene Američke Države u noći 3. januara 2026. godine izvele vojnu operaciju u Venecueli s ciljem svrgavanja režima N. Madura i hapšenja samog diktatora, rusko-američki odnosi ušli su u novu fazu pogoršanja. Uprkos činjenici da su Rusija i Venecuela 2025. godine potpisale sporazum o strateškom partnerstvu, Moskva se nije usudila da pruži stvarnu vojnu pomoć Karakasu kao odgovor na specijalnu operaciju Sjedinjenih Američkih Država. Umjesto toga, rusko Ministarstvo vanjskih poslova pojačalo je svoju verbalnu retoriku, zahtijevajući od Vašingtona da oslobodi bračni par Maduro i poštuje suverenitet južnoameričke države.

Dana 7. januara 2026. godine, Fiona Hil, bivša savjetnica američkog predsjednika D. Trampa, objavila je informaciju da su 2019. godine ruski visoki zvaničnici, putem neslužbenih kanala komunikacije, već predložili Sjedinjenim Američkim Državama da zaključe neformalni sporazum prema kojem bi Rusija dobila carte blanche za realizaciju svojih ciljeva u Ukrajini, a zauzvrat bi Ruska Federacija pristala da se ne miješa u situaciju u Venecueli.

Prema riječima F. Hil, ruska strana je više puta predlagala mogućnost zaključenja takvog sporazuma. Bivša savjetnica američkog predsjednika istakla je da, iako nije bilo zvaničnih prijedloga ruskih vlasti o ovoj temi, ideja takvog sporazuma bila je aktivno promovisana putem ruskih i pridruženih masovnih medija. Istovremeno, Rusi su pokušali da se pozovu na američku doktrinu predsjednika D. Monroa iz 1823. godine, koja je u to vrijeme pozivala na nemiješanje evropskih država u poslove američkog kontinenta, posebno Velike Britanije, Francuske, Španije i Portugala, te na odbijanje Sjedinjenih Država da se miješaju u evropske poslove. F. Hil je naglasila da je u aprilu 2019. godine bila specijalno poslata u Moskvu kako bi odlučno odbacila ideju „razmjene podrške“ u ime zvaničnog Vašingtona i naglasila da Ukrajina neće biti predmet pregovaranja, budući da Ukrajina i Venecuela ni na koji način nijesu povezane.

Nakon smjene N. Madura s vlasti, američki predsjednik D. Tramp izjavio je da je Vašington prerastao tradicionalnu „Monroovu doktrinu“, šaljivo nazivajući novi kurs „Donroevom doktrinom“. Prema zapadnim posmatračima, operacija u Venecueli bila je živopisna potvrda namjera Bijele kuće da uspostavi potpunu dominaciju na zapadnoj hemisferi, što je zabilježeno u ažuriranoj američkoj Strategiji nacionalne bezbjednosti. Sa svoje strane, rusko rukovodstvo nema drugog izbora nego da ćutke posmatra postupke Amerikanaca. Barem ruski propagandni kanali pokušavaju da protumače najnovije akcije SAD-a u Venecueli na način da je Vašington navodno de facto pristao na neslužbenu podjelu svijeta na različite sfere uticaja, a operacija američke vojske u Karakasu trebalo bi da posluži kao presedan za miješanje u unutrašnje stvari drugih država.

Dana 7. januara 2025. godine, ruski tanker za naftu prisilno je zadržan od strane američke obalne straže u sjevernom Atlantiku. Štaviše, to se dogodilo nakon dvonedjeljne potjere za plovilom, koja je započela kod obale Venecuele tokom američke operacije zapljene tankera „flote u sjeni“ kao dijela pomorske blokade venecuelanskih luka. Pokušavajući da izbjegne zarobljavanje, plovilo je promijenilo ime iz Bella 1 u Marinera i promijenilo zastavu u rusku, koju je posada oslikala na brodu. Moskva je poslala jedan ratni brod i podmornicu da prate ovaj tanker, međutim, u trenutku američkog iskrcavanja na njega u blizini nije bilo ruskih brodova, što je spriječilo direktan borbeni kontakt.

Zapljenom ruskog tankera uz pomoć i podršku Velike Britanije, administracija američkog predsjednika pokazala je spremnost da odlučno brani nacionalne interese države upotrebom sile. Sada se očekuje da će američka mornarica početi oštrije da djeluje protiv plovila tankerske „flote u sjeni“, koju široko koriste Rusija i Iran, a do nedavno i Venecuela. Iako je rušenje režima venecuelanskog diktatora N. Madura silom već pogoršalo sukob između Moskve i Vašingtona, to nije spriječilo SAD tokom operacije presretanja ruske tankerske „flote u sjeni“. To znači da sadašnje američko rukovodstvo nije sklono da uzima u obzir prijetnje sebi od strane vlasti V. Putina, čiji se kapaciteti sve više smanjuju.

Dana 8. januara 2026. godine, američki senator Lindsij Grejem najavio je da će se sredinom januara ove godine u američkom Kongresu održati dvostranačko glasanje o prijedlogu zakona o sankcijama protiv Rusije, koji će omogućiti SAD-u da kazni one zemlje koje kupuju jeftinu rusku naftu koja pokreće vojnu mašineriju Kremlja. L. Grejem, senator Ričard Blumental i drugi američki zakonodavci iz obje glavne američke stranke – Republikanske i Demokratske – radili su na tekstu zakona nekoliko mjeseci. Kako je objasnio L. Grejem, „zeleno svjetlo“ za usvajanje ovog zakona dao je lično D. Tramp tokom ličnog sastanka sa senatorom. Potonji je napomenuo da je ovo vrlo pravovremena odluka američkog predsjednika, budući da Ukrajina pokazuje stvarnu spremnost na kompromis zarad mira, dok Rusi samo govore o miru, nastavljajući da ubijaju nevine ljude.

Kako se američki Kongres nada, nakon uspješnog usvajanja Grejem–Blumental zakona u oba doma, zemlje poput Kine, Indije, Brazila i drugih biće prisiljene da prestanu da kupuju rusku sirovu naftu, naftne derivate, prirodni gas i obogaćeni uranijum. Može se pretpostaviti da će se, ukoliko se pomenuti zakon usvoji, bilateralni odnosi između Rusije i SAD-a još više pogoršati. Čvrst stav SAD-a izaziva nezadovoljstvo ruske strane, što se, prema američkim obavještajnim podacima, manifestuje na neformalnom nivou kroz negativne ocjene D. Trampa lično i njegovih aktivnosti kao predsjednika. Ovo se dešava od strane Rusa koji su učesnici u pregovaračkom procesu sa SAD-om, uprkos činjenici da se Tramp tokom protekle godine više puta obraćao Kremlju po pitanju sklapanja mirovnog sporazuma između Moskve i Kijeva.

U tom kontekstu, propagandni kanali Kremlja i strani masovni mediji pod kontrolom Rusije pokrenuli su široku informativnu kampanju s ciljem lične diskreditacije 47. predsjednika SAD-a. Takva informativno-psihološka operacija Rusa, usmjerena na otvoreno ocrnjivanje imidža D. Trampa, može ukazivati na to da je Moskva očajnički željela da postigne kompromise s Vašingtonom po pitanju najoptimalnijih uslova za Moskvu i V. Putina za okončanje rusko-ukrajinskog rata.