Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

"Ponosni smo jer smo ujedinili cijelu naciju", poručuje srebrni golman Dominik Kuzmanović u ime hrvatskih rukometaša.

"Umjesto traženja 'političke poruke' u nastupu Marka Perkovića Thompsona na dočeku, što samo produbljuje ideološke podjele, predlažem da svi zajedno uživamo u uspjehu hrvatskih rukometaša", poručio je ovoga vikenda premijer Andrej Plenković, odgovarajući na apel predsjednika Antifašističke lige Zoranu Pusiću da se Thompsonu ne dozvoli današnji nastup na Trgu bana Jelačića.

A opet, Marko Perković Thompson je taj koji cijelu svoju estradnu karijeru gradi na ideološkim podjelama i političkim porukama. 
Od koncertnog pozdrava "Za dom spremni", preko stihova da će se "opet gusta magla spustiti", pjesme "Ljutu travu na ljutu ranu" sa stihovima "Onu istu našu košulju mi pripremi, na tavan je stavi, za mene je spremi, bit će ona opet i sinu po mjeri, kao što je bila mom djedu i meni" i pjesme "Geni kameni" u kojoj pjeva "Loša bila 45., rasula nas preko svijeta", pa sve do "Jasenovca i Gradiške stare" koju su prošlog ljeta zdušno pjevale mlade ustaše u Imotskom, Thompson je desetljećima nastupao kao simbol radikalne, ekstremne, nacionalističke, ustašofilne desnice, izazivajući brojne kontroverze, zabrane i političke sukobe.

I parazitirao na društvenim podjelama.

Thompson nas dijeli

Kako onda Plenković upozorava da kritika Thompsona "produbljuje ideološke podjele"? Zar bi se cijelo hrvatsko društvo trebalo svrstati iza pjesama, stihova, sentimenta i ideologije Marka Perkovića Thompsona?

I to baš prilikom dočeka hrvatskih sportaša?

Ipak, prije sedam godina Plenković nije tako govorio.

Tada je na dočeku srebrnih nogometaša Marko Perković Thompson kao "slijepi putnik" ukrcan na autobus s igračima, na traženje Zlatka Dalića i Luke Modrića, te dovezen na glavni zagrebački trg gdje se najzanimljiviji trenutak dogodio na samom kraju.
Modrić je tada pozvao Thompsona da otpjeva još jednu pjesmu kad je isključen razglas, a Thompson s igračima bez glazbene podloge počeo urlati "Geni kameni", na što se publika počela razilaziti.

Thompson se kasnije žalio da su ga "potjerali s govornice", a u javnosti, medijima i na društvenim mrežama počela se širiti priča da je Thompsonov nastup zapravo bio pokušaj desničarskog udara na Vladu i premijera Plenkovića. Gašenje mikrofona navodno je naredio tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, koalicijski partner Plenkovića i HDZ-a.

Sad je problem

Sada, pak, Plenković nema problem s Thompsonom na Trgu, poštuje želju igrača i čak optužuje antifašiste za izazivanje ideoloških podjela. Jer, danas Zagrebom ne vladaju više Bandić i HDZ, kojima je Thompson predstavljao problem 2018. godine, već je na vlasti Možemo!, što je idealna prilika da HDZ par mjeseci prije lokalnih izbora baci Thompsona kao ideološki vrući krumpir u krilo svojim izbornim protivnicima.

Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige, podsjetio je Plenkovića na koncerte Thompsona gdje mlade ustaše skandiraju "Za dom spremni" i pjevaju koljačke ustaške pjesme u Imotskom i nedavno u Splitu, na što premijer odgovara da "izolirani postupci pojedinaca ne mogu biti razlog za dovođenje u pitanje dočeka kojem će prisustvovati deseci tisuća naših sugrađana okupljenih s iskrenom željom da u veličanstvenom ozračju pozdrave naše rukometaše".

Nažalost, ti "izolirani nastupi pojedinaca" evidentno su grupni i sve masovniji, nošeni istim stihovima, emocijom i ideologijom, kao što je upravo Thompsonov nastup "razlog za dovođenje u pitanje dočeka" srebrnih rukometaša.

Što je Marko bez ustaštva?

Marko Perković Thompson postao je simbolom ekstremne, nacionalističke, proustaške desnice od čega pjevač ne bježi jer mu upravo takav status garantira ikakav profesionalni uspjeh. Što je Marko Perković Thompson bez ustaštva? Bez političke kontroverze? Bez zabrana?

Nitko ne mora "tražiti političku poruku" u nastupu Marka Perkovića Thompsona, ona je nadasve jasna, glasna i svima očita. Da nije, ne bi bilo bi Thompsonove estradne slave.

Treba li onda takav pjevač biti na dočeku reprezentativaca države koja bi trebala bježati od ustaškog nasljeđa, sentimenta i krvavih stihova?

Plenkoviću je Thompson smetao 2018. godine, ali sada mu koristi u skupljanju glasova na desnici i dovođenju zagrebačke gradske vlasti u nelagodu i nedoumicu. 

Nije bio faktor

Godinama ranije, čak i prilikom dočeka nogometaša 1998. godine, Thompson nije bio faktor ni zvijezda, tada se pjevala Severina, makar i posprdno, pa nije bilo razloga da se uopće govori o podjelama i sukobima. 

Međutim, Thompson voli nastupati s uspješnim sportašima jer se na taj način on pozicionira kao onaj tko ujedinjuje Hrvate, i to na svojoj ideološkoj platformi, na vlastitom svjetonazorskom obrascu, na lukrativnom političkom sentimentu, dok se njegove kritičare optužuje da iskaču iz tog obrasca, narušavaju nacionalnu euforiju i u krajnjoj instanci, ne vole Hrvatsku. Onu Thompsonovu.

Ako se slave rukometaši i nogometaši, neminovno se mora slaviti i Thompsona, što onda tog pjevača s ekstremističke margine lansira ravno u nacionalni mainstream. Zajedno sa ZDS-om, "gustom maglom", "Maksovim mesarima", "ljutom travom i ljutom ranom"...

Umjesto da se Hrvatska odmiče od Thompsona i svega što on predstavlja, ona se - uz politički blagoslov - sve više uvlači u taj desničarski milje.