Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je Odluku AP-849/23, rješavajući apelacije Albina Zuhrića i drugih, 23. januara 2025. godine, kojom je utvrđeno da postoji kršenje prava na nediskriminaciju iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, zbog toga što je u postupku za kandidiranje predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, konačnim rješenjima Suda BiH, koja su donesena na osnovu odredbi člana IV.B.2 Ustava FBiH i čl. od 9.13 do 9.15 Izbornog zakona, prvoapelantima kao delegatima u Domu naroda Parlamenta FBiH, onemogućeno da predlažu kandidate za predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH iz reda Ostalih, a drugoapelantu kao pripadniku grupe Ostalih onemogućeno da bude kandidat za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, piše Enver Išerić za Preporod.info.

Nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u medijima su se pojavili razni napisi o tome kako je Ustavni sud amandmane na Ustav Federacije, koje je donio visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, proglasio diskriminatornim i neustavnim.

Argumentaciju za takvu tvrdnju "analitičari" odluke Ustavnog suda nalazili su u činjenici da se Ustavni sud u svojoj odluci poziva na član IV.B.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koji je mijenjan odlukom visokog predstavnika broj: 06/22 od 2. oktobra 2022. godine i da u samoj odluci Sud navodi i broj Službenih novina FBiH u kojima je odluka visokog predstavnika objavljena.

Međutim, zaboravljaju na činjenicu da Ustavni sud u svojoj odluci podsjeća na svoju odluku U-27/22 od 23. marta 2023, kojom je utvrdio da amandmani na Ustav Federacije BiH, koje je donio visoki predstavnik, nisu u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Takvu odluku Ustavni sud opravdava činjenicom da “odlukama visokog predstavnika koje su donesene 2. listopada 2022. godine nisu mijenjane odredbe Ustava FBiH i Izbornog zakona koje su se odnosile na (ne)mogućnost da pripadnici skupine Ostalih imaju pravo kandidiranja za izbor predsjednika i dopredsjednika FBiH. U toj odluci Ustavni sud je, također, ukazao "da je provedba navedenih presuda (Evropskog suda) i izmjena Ustava Bosne i Hercegovine i dalje nužna i za provedbu odluke Ustavnog suda u predmetu broj U-14/12", te "da i dalje ostaje obveza javnih vlasti na njihovu provedbu".

Odlukom U-14/12 Ustavni sud je utvrdio da odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine  i Ustava Republike Srpske, kojima se uređuju pitanja izbora predsjednika i potpredsjednika entiteta, nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. A članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da je uživanje prava i sloboda, predviđenih u članu II ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine može utvrđivati da ustavi entiteta nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, ako se njihovim odredbama vrši diskriminacija građana koja je Ustavom Bosne i Hercegovine zabranjena.

Ali, Ustavni sud ne može utvrđivati diskriminaciju građana koje proizilaze iz samih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine, jer je Ustavni sud dužan podržavati Ustav Bosne i Hercegovine. Zbog toga su se naši građani koji su diskriminirani i obraćali Evropskom sudu za ljudska prava, tražeći zaštitu svojih prava i zabranu diskriminacije.

Ustavni sud u svojoj odluci U-14/12 navodi "Ustavni sud neće ukinuti navedene odredbe ustava entiteta i Izbornog zakona, odnosno, neće naložiti Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usaglašavanje navedenih odredaba, dok u domaćem pravnom sistemu ne budu usvojene ustavne i zakonodavne mjere kojima se okončava postojeća neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona s Evropskom konvencijom koju je utvrdio Evropski sud u citiranim predmetima."

Ovakav stav Ustavnog suda je sporan sa stanovišta poštovanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koja su garantirana samim Ustavom.

Ustavni sud je svojom odlukom U-14/12 trebao naložiti entitetskim parlamentima usklađivanje entitetskih ustava  s odredbama ustava Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje diskriminacija.

To je trebalo uraditi posebno iz razloga što Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži niti jednu ustavnu odredbu kojom se uređuje pitanje organizacije vlasti entiteta niti način izbora u organe vlasti entiteta, kao i pitanje obavezne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih građana u tim organima. Ustavni sud je propustio svojim odlukama naložiti, makar nižim nivoima vlasti (entitetima), da se otklone diskriminacije i da se, makar na tim nivoima i makar djelimično, implementiraju presude Evropskog suda za ljudska prava, kojima su utvrđene povrede prava građana iz reda "Ostali".

Nisu, također, tačni ni napisi u nekim medijima da je Ustavni sud naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da ukine diskriminaciju "Ostalih". To Ustavni sud, kako je gore istaknuto, nije učinio ni Odlukom U-14/12.

Ustavni sud je u svojoj odluci u predmetu "Zuhrić i ostali", samo odredio da će se "ova odluka dostaviti Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine", čime Ustavni sud želi podsjetiti zakonodavna tijela na njihovu obavezu usklađivanja Ustava s Evropskom konvenciojom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njihovim protokolima.

Ovakve odluke Ustavnog suda su, ustvari, deklaratorne odluke, odnosno odluke kojima se utvrđuje ili potvrđuje postojanje kršenja ljudskih prava, ali se ne utvrđuje način i rok izvršenja odluke Ustavnog suda, a Ustavni sud to može i trebao je uraditi na osnovu člana 72. Stav 1. tačka (4) Pravila Ustavnog suda.

Presude Ustavnog suda su konačne i obavezujuće i po samom Ustavu Bosne i Hercegovine i po Pravilima Ustavnog suda, ali ako nema roka za izvršenje odluka Ustavnog suda, onda Ustavni sud u tim predmetima ne može ni donositi rješenja kojima se utvrđuje da presude nisu izvršene niti ima svrhe rješenje o neizvršenju tih odluka, ako bi bilo doneseno, dostavljati Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, radi pokretanja krivičnog postupka zbog neizvršenja presuda Ustavnog suda.

Zato odluke Ustavnog suda ne trebaju samo utvrđivati povredu ljudskih prava, one moraju sadržavati jasne obaveze određenih organa i rokove za izvršenje tih obaveza, odnosno, otklanjanja diskriminacije  i povrede ljudskih prava.