Ideja o kanadskom članstvu u Evropskoj uniji, koliko god nevjerojatno zvučala, dobiva na zamahu posljednjih godina. Iako se radi više o strateškoj fantaziji nego realnom planu, sama rasprava otkriva kako globalni geopolitički potresi preoblikuju tradicionalne saveze i veze.

Podrijetlo te ideje seže u 2017. godinu, kada je stupio na snagu revolucionarni trgovinski sporazum CETA, koji je uklonio gotovo sve carine između Kanade i EU. Posljednjih tjedana ova se priča, koja je uvijek i bila na razini teorije, intenzivirala. Donald Trump je početkom februara uveo carine na svu robu uvezenu iz tri najveća trgovinska partnera - Kine, Meksika i Kanade. Objasnio je da će Sjedinjene Države od početka veljače uvesti carine od 25 posto za Kanadu i Meksiko te od 10 posto za Kinu.

Uvedene carine, kao i ideja ili prijetnja, ovisno iz kojeg se ugla gleda, da bi Kanada mogla postati 51. država SAD-a, mnoge su natjerale da počnu razmišljati o alternativi. Tako se opet raspravlja o mogućnosti da Kanada pojača veze s Europom (koja je također na udaru Trumpovih carina), pa čak i da postane dio EU.

Za Europsku uniju Kanada predstavlja privlačnog partnera, i to ne samo zbog gospodarskog potencijala - radi se o zemlji s ogromnim rezervama kritičnih minerala, stabilnom demokracijom i već postojećim kulturnim vezama kroz frankofone pokrajine.

Kao "počasna Europljanka" (kako je naziva The Economist), Kanada bi kroz članstvo u EU postala prva neeuropska članica, što bi trajno promijenilo njezin položaj u svjetskom poretku. Međutim, pravni problemi su nezaobilazni. Članak 49. Ugovora o EU jasno navodi da se članstvo odnosi na "evropske države", a Kanada je geografski izvan tog okvira.

Prema Članku 49. Ugovora o EU, članstvo je rezervirano za "evropske države". Kanada, kao sjevernoamerička zemlja, tehnički ne ispunjava uvjet – slično Maroku odbijenom 1987. Međutim, pravni stručnjaci poput Dimitriosa Argyroulisa (Université Libre de Bruxelles) ističu da je definicija "europskosti" politički elastična.

Pravni stručnjaci ističu da bi bilo kakvo ozbiljnije približavanje zahtijevalo redefiniciju temeljnih načela Unije, što bi izazvalo otpor zemalja poput Francuske i Poljske, koje inzistiraju na očuvanju "evropskog karaktera" EU.

Ekonomija: Nova era ili prevrat?

Ako Kanada postane članica EU, najdramatičnije promjene dogodit će se u trgovinskim tokovima. Trenutno Kanada izvozi 75% robe u SAD, dok EU čini tek 8% njezine vanjske trgovine.

Ulaskom u Jedinstveno tržište, Ottawa bi dobila pristup 447 milijuna potrošača, što bi omogućilo diversifikaciju izvan naftnog sektora. Evropske kompanije, s druge strane, profitirale bi od kanadskih nalazišta litija i rijetkih zemaljskih minerala, ključnih za zelenu tranziciju.

Međutim, pad ovisnosti o SAD-u imao bi i tamnu stranu – američke carine na kanadski izvoz mogle bi ugroziti 250.000 radnih mjesta u Alberti i Ontariju.

Za građane EU ovakav bi potez mogao značiti jeftiniji uvoz kanadskog maple sirupa, jabuka i električnih vozila. S druge strane, poljoprivrednici u Francuskoj i Španjolskoj bojali bi se konkurencije jeftinijih kanadskih proizvoda subvencioniranih lokalnim vladama.

U nekim sektorima, poput IT-ja, očekivao bi se rast plaća zbog povećane potražnje za stručnjacima, dok bi rudarska industrija u Švedskoj i Rumunjskoj možda patila zbog konkurencije s albertskim naftnim gigantima.