Dana 24. februra 1920. njemačka nacistička stranka održala je u minhenskoj pivnici Staatliches Hofbräuhaus svoj prvi skup pod nacističkim imenom. To je do tada bila malena stranka imena Njemačka radnička stranka (njem. Deutsche Arbeiterpartei - DAP). Na današnji dan istupila je s novim imenom Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka).

Plakat za skup u pivnici od 24. februara 1920. godine

Hitler je u to vrijeme bio samo jedan od članova stranke, a predsjednik je bio Anton Drexler. Zanimljivo je kako je Hitler želio da novo ime bude Socijalno revolucionarna stranka, no prihvaćen je prijedlog Rudolfa Junga i dodan je pojam nacional-socijalizam u naziv.

Na tim prvim skupovima Hitler je govorio po pivnicama i otkrio svoj govornički talent. Na početku malena stranka počela je naglo rasti, jer su ljudi bili privučeni njegovom govorničkom vještinom, koja je i njemu samom bila veliko otkriće. Nacistički govori bili su antisemitski, antikapitalistički, antiliberalni, antidemokratski te naročito antimarksistički.

Hitler postaje predsjednik stranke 28. jula 1921. Kad je stranka ustanovljena, odlučeno je da vođa stranke bude izglasan od strane članova stranke. Hitler je poništio to pravilo. Uzeo je titulu Führera (vođa) i nakon niza unutarstranačkih sukoba, izabrano je da se stranka vodi po Führerprinzipu (princip vođe): Hitler je bio temelj stranke i njezin vođa, te je sam donosio odluke o stranačkoj politici i strategiji. Hitler je u to vrijeme stranku vidio kao revolucionarnu organizaciju, čiji je cilj bio zbaciti Weimarsku Republiku, za koju je smatrao da je vode socijalisti, Židovi i tzv. studenski kriminalci (Studeni, mjesec kad je potpisan mir poslije Prvog svjetskog rata, Versajski sporazum) koji su izdali njemačke vojnike 1918. Sturmabteilung (jurišne trupe, također poznati kao Smeđekošuljaši) bili su stranačka milicija osnovana 1921. i radili su nasilne napade na druge stranke.