Ruski predsjednik Vladimir Putin je dan nakon što je njegov francuski kolega Emmanuel Macron nazvao Moskvu prijetnjom Evropi i govorio o zaštiti drugih evropskih država francuskim vojnim arsenalom, rekao da su neki ljudi "zaboravili što se dogodilo Napoleonu".

Francuski car zaustavljen je u svom osvajačkom pohodu na Rusiju nakon što je ušao u Moskvu 1812., no potom je bio primoran na povlačenje tokom teške zime, uz masovne gubitke života.

"I dalje ima onih koji se žele vratiti u vremena Napoleona, zaboravljajući kako je to završilo”, rekao je Putin u televizijskom obraćanju, bez da je izravno spomenuo Macrona.

Ali Macron bi u svom eventualnom odgovoru mogao svog ruskog kolegu Putina podsjetiti na Krimski rat (1853.-1856.). To bi bila bliža paralela s današnjim ratom u Ukrajini.

Ruska vojska u tom ratu nije uspjela ostvariti nijedan od svojih ciljeva i pretrpjela je strahovite gubitke.

Prije Krimskog rata cijela Evropa bojala se ogromne ruske vojske, ali njezina slabost ubrzo je postala očita. S demoraliziranim trupama, mnogim mladim vojnim obveznicima i kmetovima bez zemlje, Rusija je završila rat s ozbiljno narušenim vojnim ugledom. Njeno oružje bilo je inferiorno u odnosu na britansko i francusko. Te dvije zemlje imale su fregate na parni pogon i puške koje su precizno pucale na velike udaljenosti.

Okidač za Krimski rat bilo je neslaganje u vezi s pravima kršćanskih manjina u Palestini, koja je tada bila dio Osmanskog Carstva. Francusko Carstvo promoviralo je prava katolika, dok je Rusko Carstvo podržavalo Pravoslavnu crkvu.

Crkve su uspjele riješiti svoje nesuglasice s Osmanlijama i postići dogovor, ali francuski car Napoleon III i ruski car Nikola I nisu se povukli. Nikola I izdao je ultimatum kojim je tražio da pravoslavni podanici Osmanskog Carstva budu stavljeni pod njegovu zaštitu. Britansko Carstvo pokušalo je posredovati i dogovoriti kompromis na koji je Nikola I pristao. Kada su Osmanlije zatražile izmjene u dogovoru, Nikola I se predomislio i pripremio za rat.

Rat je počeo velikim uspjehom ruskih snaga, no ubrzo se situacija preokrenula u korist Britanskog, Osmanskog i Francuskog Carstva, koja su sklopila savez protiv moćne Rusije.

Nakon dugih priprema, snage Alijanse iskrcale su se na Krim u jesen 1854. i marširale prema Sevastopolju nakon što su pobijedile u Bitci kod Alme. Rusko Carstvo naredilo je kontranapad koji je prerastao u Bitku kod Balaclave, gdje su ruske vojne snage odbijene uz velike gubitke. Drugi ruski kontraudar, Bitka kod Inkermana, također je završio porazom Ruskog Carstva.

Sevastopolj je pao nakon gotovo 11 mjeseci, kada su Francuzi napali Fort Malakoff. Rusko Carstvo zatražilo je mir u martu 1856. godine.

Pariškim mirovnim ugovorom, potpisanim 30. marta 1856., okončan je rat, a Rusko Carstvo obavezalo se vratiti grad i citadelu Kars Osmanskom Carstvu te sve druge dijelove osmanskog teritorija koje su ruske trupe privremeno kontrolirale. Rusko Carstvo također je Moldaviji vratilo južnu Besarabiju. Ruski car i osmanski sultan složili su se da neće uspostaviti nikakav pomorski ili vojni arsenal na obali Crnog mora.

Crnomorske klauzule oslabile su Rusko Carstvo, koje više nije predstavljalo pomorsku prijetnju Osmanlijama. Kneževina Moldavija i Kneževina Vlaška nominalno su vraćene Osmanskom Carstvu.

Rusi su u Krimskom ratu izgubili oko 250 hiljada vojnika i pretrpjeli veliku ekonomsku štetu, od koje se nisu oporavili do kraja 19. vijeka.